Naš izbor 30 igrača koji su obilježili hrvatski nogomet

Na današnji dan parafrazirat će se i aktualizirati jedno gotovo pa statusno pitanje među bivšim hrvatskim nogometašima i nogometnim dužnosnicima: gdje si bio 17. listopada 1990. godine? Toga datuma, naime, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu, prijateljsku s Amerikancima u Zagrebu, i slavila 2:1 pogocima Aljoše Asanovića (Metz) i Ivana Cvjetkovića (St. Truiden).

Šuker gledao s tribina

Osim njih dvojice, povijest hrvatskog nogometa te vedre listopadske večeri u Maksimiru pred 30 tisuća gledatelja ispisali su još i Ladić (Dinamo), Gabrić (Rijeka), Peršon (Dinamo), Vulić (Mallorca), Dražić (Hajduk), Kasalo (Nürnberg), Čelić (Hajduk), Mladenović (Dinamo), Mlinarić (Cannes), kapetan Kranjčar (St. Pölten), te dvojica stranaca, Slovenac Židan (Dinamo) i Albanac Shala (Dinamo). Izbornik je bio Dražan Jerković, a njegovi pomoćnici Zdenko Kobeščak, Vladimir Lukarić i Ivica Grnja.

Kad smo već kod tog povijesnog datuma i pitanja ‘gdje si bio?’, kažimo kako je današnji izbornik Zlatko Dalić u to vrijeme bio igrač Veleža i utakmicu je gledao na televiziji u Mostaru, a predsjednik HNS-a Davor Šuker, tada ozlijeđeni igrač Dinama, utakmicu Hrvatska – SAD gledao je s maksimirskih tribina.

U povodu 30. obljetnice te spektakularne, nadasve emotivne maksimirske revijalke, u kojoj je rođena jedna svjetska nogometna velesila, izabrali smo trideset reprezentativaca koji su obilježili posljednja tri desetljeća hrvatskog nogometa. Pa iako su od susreta s Amerikancima pa do prve službene natjecateljske utakmice s Estoncima u kvalifikacijama za Euro 1996. prošle gotovo pune četiri godine, Hrvatska je već u svojoj embrionalnoj fazi nagovijestila kako u sebi krije koncentrat darovitosti za najviše svjetske domete.

Primjerice, naša je tek stvorena reprezentacija u svoja prva dva nastupa, protiv Amerikanaca i Rumunja (oba 1990. godine), slavila nad sudionicima posljednjega Svjetskoga prvenstva u Italiji. Također, na putu prema međunarodnoj afirmaciji Hrvatska je deklasirala još dvije respektabilne nogometne nacije: 1992. godine Meksikance u Zagrebu s 3:0 te 1994. godine Španjolce u Valenciji s 2:0.

Naš popis od 30 najznačajnijih protagonista hrvatskog nogometa, naravno, nije Sveto pismo i vjerojatno neće zadovoljiti svačiji ukus. Međutim, na njemu je doista crème de la crème naše reprezentacije, nogometaši koji bi po svojoj darovitosti, nogometnoj inteligenciji i karizmi na vrhuncima svojih karijera mogli imati (ili su imali) mjesta u najvećim svjetskim klubovima.

Tako je Hrvatska u proteklih trideset godina među ostalim imala niz europskih klupskih prvaka (Prosinečkog, Bokšića, Bobana, Šukera, Šimića, Bišćana, Modrića, Kovačića, Rakitića, Mandžukića, Lovrena, Perišića), imala je prvoga topnika Svjetskog prvenstva (Šukera), zatim i prvog strijelca jedne od liga petice (Bokšića u Francuskoj 1993.), pa igrača koji je imao zapažene role u čak šest klubova u četiri lige petice (Asanovića), zatim kapetana u dva kluba Njemačke i Engleske (Bilića), potom nogometaša koji je igrao u dva najveća španjolska kluba, Real Madridu i Barceloni (Prosinečkog), te čovjeka koji je zabijao u dva finala Lige prvaka te i u finalu SP-a (Mandžukića), na kraju i maloga diva s velebitskog kamenjara koji je okrunjen kao najbolji nogometaš svijeta u svim izborima (Modrića)...

Samo jedan igrač s našega popisa od trideset najznačajnijih, Dražen Ladić, nije nastupao u ligama petice, a samo trojica njih (Rakitić, Perišić, N. Kovač) nemaju seniorski nastup za neki od hrvatskih klubova.

U zaključku: ako je hrvatska reprezentacija po dometima ovih igrača nogometna velesila, imamo li pravo taj epitet osporiti našim klubovima, odnosno našoj ligi, čiji je rejting, istina, u padu, ali ona i dalje proizvodi i izvozi zvijezde za velike klubove? Nije li Zlatna kopačka rođena i stvorena u Osijeku, a Zlatna lopta oblikovana i izlivena u Zadru? I posljednji primjer: nije li polufinalist Lige prvaka nedavno kupio tek 18-godišnjeg igrača Dinama?

Mala zemlja velikih nogometaša i 30 godina nezamislivih uspjeha; to može samo Hrvatska!

VEČERNJAKOV POPIS 30 IGRAČA KOJI SU OBILJEŽILI HRVATSKI NOGOMET:

 LUKA MODRIĆ Jedina hrvatska Zlatna lopta, naš najveći igrač u povijesti; 129 nastupa, 16 pogodaka

IVAN RAKITIĆ Odbacio Švicarsku i prigrlio Hrvatsku, najznačajniji naš reprezentativac iz dijaspore; 106 nastupa, 15 pogodaka

DARIJO SRNA Dugogodišnji kapetan i rekorder po broju nastupa za Hrvatsku, 134, postigao 22 pogotka

IVICA OLIĆ Najpožrtvovniji i jedan od najomiljenijih vatrenih, legenda iz maloga Davora; 104 nastupa, 20 pogodaka

NIKO KOVAČ Jedan od najautoritativnijih kapetana, odbio Njemačku i izabrao Hrvatsku; 83 nastupa, 14 pogodaka

ROBERT KOVAČ Britak, beskompromisan, staložen, dugovječan centralni branič; 84 nastupa, bez pogotka

MARIO MANDŽUKIĆ Srušio Engleze i zabio za plasman Hrvatske u finale SP-a; 89 nastupa, 33 pogotka

DAVOR ŠUKER Prvi topnik Svjetskog prvenstva 1998., najbolji naš strijelac u povijesti; 69 nastupa, 45 pogodaka

IVAN PERIŠIĆ Strijelac u polufinalu i finalu Svjetskog prvenstva 2018. godine; 92 nastupa, 26 pogodaka

DADO PRŠO Otkriće i debitant u 30. godini, ključni igrač u pohodu na EP 2004.; 32 nastupa, 9 pogodaka

DRAŽEN LADIĆ Bravurozne obrane na SP-u 1998., utakmica života protiv Nizozemaca; 59 nastupa

DANIJEL SUBAŠIĆ Heroj jedanaesteraca protiv Danske i Rusije na SP-u 2018. u Rusiji; 44 nastupa

STIPE PLETIKOSA Jedini naš vratar s nastupima na pet velikih natjecanja i s rekordnih 114 'kapica'

DARIO ŠIMIĆ Prvi naš igrač koji je nanizao šest velikih turnira, prvi dosegnuo stotinu nastupa, postigao tri pogotka

ROBERT PROSINEČKI Maestralni strijelac protiv Jamajke i Nizozemske na SP-u 1998.; 49 nastupa, 10 pogodaka

ALJOŠA ASANOVIĆ Strijelac prvoga pogotka za Hrvatsku, protiv SAD-a u Zagrebu 1990.; 62 nastupa, 3 pogotka

ALEN BOKŠIĆ Strijelac odlučujućeg pogotka za plasman na SP 1998., protiv Ukrajine u Kijevu; 40 nastupa, 10 pogodaka

ZVONIMIR BOBAN Najkarizmatičniji kapetan i lider vatrenih, predvodnik brončanih iz Francuske; 51 nastup, 12 pogodaka

EDUARDO DA SILVA Golgeter koji je obilježio kvalifikacije za EP 2008.; 64 nastupa, 29 pogodaka

VEDRAN ĆORLUKA Lider iz sjene, dugogodišnji zapovjednik obrane; 103 nastupa, 4 pogotka

ROBERT JARNI Najbolji lijevi branič kojega smo ikada imali, pogodak Nijemcima na SP-u 1998., jedini u 81 nastupu

MARIO STANIĆ Strijelac našeg prvog pogotka na SP-u, protiv Jamajke u Lensu; 49 nastupa, 7 pogodaka

IGOR ŠTIMAC Karizmatični, autoritativni lider, sudionik EP-a 1996. i brončani iz Francuske; 53 nastupa, 2 pogotka

SLAVEN BILIĆ Heroj SP-a u Francuskoj 1998., cijeli turnir igrao s ozljedom kuka; 44 nastupa, 3 pogotka

DOMAGOJ VIDA Branič koji se proslavio pogotkom Rusima u četvrtfinalu SP-a; 82 nastupa, 4 pogotka

ANDREJ KRAMARIĆ U Dalićevom debiju zabio dva gola Ukrajini i odveo nas u doigravanje za SP 2018.; 50 nastupa, 14 pogodaka

JOSIP ŠIMUNIĆ Tehnički najpotkovaniji naš stoper, dugogodišnji oslonac obrane; 105 nastupa, 3 pogotka

GORAN VLAOVIĆ Strijelac našeg prvog pogotka na velikom natjecanju, protiv Turske na EP-u 1996.; 51 nastup, 15 pogodaka

MARCELO BROZOVIĆ Dva gola Islandu u kvalifikacijama za SP 2018., trkački heroj na turniru u Rusiji; 54 nastupa, 6 pogodaka

MILAN RAPAIĆ Svojom ubojitom ljevicom srušio Talijane na SP-u 2002. u Japanu; 49 nastupa, 5 pogodaka