Tena Hadžić najbolja je hrvatska predstavnica u skijaškom trčanju. Ovo joj je prva seniorska sezona, koju je počela sjajno – drugim mjestom na Svjetskom kupu u latvijskom gradu Madoni, ali u disciplini ski roleri.
Glavni cilj SP
Osvojila je drugo mjesto u utrci sprinta i zauzela treće mjesto ukupnog redoslijeda u Svjetskom kupu.
– Odmalena se uz skijaško trčanje dobro snalazim i na ski rolerima. Mogla sam u Latviji do zlata, vodila sam 50 metara prije cilja, ali sam se na kraju spetljala. Ski rolanje meni je sjajan nadomjestak za skijaško trčanje, pogotovo kada nema snijega. Kako kod nas nema baš puno snijega, uglavnom treniram na ski rolama, vozim krugove oko Jaruna ili idem trenirati na sljemensku cestu. Uglavnom se ski rolanje trenira na betonskoj podlozi. Kao i u skijaškom trčanju, u ski rolanju postoje iste discipline. Oprema je više-manje ista, samo što skije imaju rolke. Za razliku od skija, moraju se podmazivati lageri i kotačići. Time se bavi trener Goran Mlinarić. Na svjetskom prvenstvu u ski rolanju bila sam bila četvrta.
GALERIJA Hrvatska dobiva novi stadion! Objavljeni su detalji, evo koja je cijena velikog projekta
Koji je glavni cilj ove sezone, ali u skijaškom trčanju?
– Svjetsko seniorsko prvenstvo, početkom ožujka u Norveškoj. Nisam baš zadovoljna početkom sezone, bila sam često bolesna pa sam puno izostala s treninga. Problem je što nema snijega kod nas, moram odlaziti na treninge u Sloveniju, u Kranjsku Goru ili na Planicu.
Niste razmišljali o biatlonu?
– Nikako. Jednostavno nemam strpljenja smiriti se nakon skijanja kada treba puškom pogoditi pet meta. Meni bi bilo bolje da te metke ispalim u pod i da trčim kaznene krugove.
Kako je počelo sa skijaškim trčanjem?
– Mama je našla obavijest o upisu u školu skijaškog trčanja, čini mi se na Facebooku. Budući da imam problema s astmom, tražila je neki sport koji mogu trenirati na otvorenome. Prvi sam trening odradila na Jarunu, na rolerima i bilo mi je super. Inače, trenirala sam dva tjedna skokove u vodu. No, dobila sam upalu uha pa sam brzo odustala. Uopće se ne sjećam tih treninga skokova u vodu, to mi je u magli. Ali pamtim da sam išla na balet, i to tri godine. Mama me upisala jer se kao mala nisam držala ravno. Uglavnom, dan-danas imam problema s leđima, zbog krivog držanja. Kao mala znala sam s mamom gledati baletne predstave poput Labuđeg jezera i Orašara, a danas me to uopće ne privlači. Od baleta su mi možda ostali nekakvi trikoi za uspomenu, ništa drugo.
Kako se borite s astmom?
– Borim se. Dolazi u nekim razdobljima. Odmalena sam stalno po bolnicama. Kad sam bila mala često sam koristila pumpicu. U srednjoj školi nisam imala problema, ali sad se opet pojavila bolest. Teško dišem i to disanje moram držati pod kontrolom, posebno u utrkama. Zanimljivo je da su mi roditelji također astmatičari.
Doma imamo orkestar
Slobodno vrijeme?
– Volim čitati knjige i ljubavne romane. I da, sviram obou. Završila sam glazbenu školu, svirala sam obou u orkestru, čak sam išla i na natjecanja. Osvojila sam prvu nagradu na državnom natjecanju. Kad sam došla doma iz glazbene škole i rekla mami da želim svirati obou ostala je u čudu. Rekla je – dijete moje, zar ne možeš svirati flautu ili gitaru, kud baš obou? Inače, doma možemo osnovati orkestar, brat svira trombon, a sestra violinu. Susjedi se za sada ne bune, ha ha.