Božidar Maljković ne zaboravlja splitske dane pa i dalje održava vezu sa svojim sportskim prijateljima, a najviše uživa u društvu Josipa Bilića i uvijek zabavnog Rate Tvrdića s kojima se ovog vikenda susreo u Zagrebu.
– Svi mi koji smo stvarali povijest Splita moramo se sastati i poduzeti nešto prije točke raspada. Ako grad Split ne prihvati financiranje kluba s milijun eura, KK Splitu nema spasa. Taj je klub državno pitanje, nacionalno dobro kao što su Plitvička jezera ili Kornati.
U još je većim financijskim nevoljama još jedan njegov klub – Crvena zvezda. Kao dopredsjednik kluba s Tašmajdana priznaje:
– Crvena zvezda je sama sebe izjela jer najviše duguje ljudima koji su radili u klubu. Klub je dužan 9,6 milijuna eura.
Poput Zvezde, i Cibona je dužna, ali barem ima nekretnine.
– U Zvezdinu su vlasništvu dva pokvarena pisaća stroja i šest fotelja koje su takve da ako u njima sjediš 20 minuta možeš odmah na rehabilitaciju leđa u Čateške toplice.
Božo kaže da košarkaškim klubovima na prostorima bivše SFRJ slijede teški dani.
– Mislim da će najjači klubovi s ovih prostora morati imati proračun od milijun eura, maksimum milijun i pol. U Euroligi imate 4-5 klubova s proračunom od 20 do 40 milijuna eura, a na drugoj su strani svi ostali. Ako se tako nastavi, Euroliga će postati dosadna. Možda bi rješenje bio salary cap, odnosno ograničenje proračuna za momčad. Inače će doći do poremećaja vrijednosti. Naime, izvrstan trener sa slabom ekipom izgubit će od izvrsne ekipe sa slabim trenerom.
Premda nije ušao u vlasničku strukturu, smatra se jednim od osnivača regionalne lige.
– Više od 30 igrača otišlo je iz NLB lige u vodeće europske klubove, na čemu su zaradili oni, ali i njihovi klubovi. Teška su vremena, u krizi su i NBA klubovi. Od njih 30, čak su 24 u deficitu. U Srbiji je u stečaju 3000 sportskih klubova.
Maljković smatra da recesija ima i dobru stranu.
– Prisilit će nas na rad s mladima. Tko to shvati, a Partizan jest, taj će jedini preživjeti. Došlo je vrijeme preživljavanja.
U polufinalu NLB lige gledao je četvoricu svojih bivših igrača.
– Bogdanovića i Tomasa doveo sam u Real, a Zdovca i Perasovića trenirao sam dok su bili igrači.
Uvjeren je da će Perasović biti izvrstan trener.
– I Peras i Duško Ivanović drže se mog gesla koje glasi: "Kvantumom uloženog rada ispravljamo pogreške". Oni idu mojom stazom. Obojica će sigurno imati jednu vrlinu – nitko im nikada neće moći reći da su malo radili.
Božo kaže da je zabranio svojim učenicima Ivanoviću i Perasoviću da ga nazivaju idolom.
– Zabranio sam to i vlastitoj 27-godišnjoj kćerki Martini koja upravo vodi ženski Košarkaški klub Partizan u finalu doigravanja protiv Hemofarma, s kojim je osvojila dva prvenstva. Zanimljivo je to, ona je u Partizanu, a ja sam u Zvezdi.
Igrom sudbine, dogodilo se da baš Maljković bude taj kojeg je predsjednik Tau Ceramice postavio umjesto Perasovića. Querejeta nije htio čekati da Peras ozdravi od manjeg srčanog incidenta.
– Ja taj posao nisam htio, no molio me čovjek s kojim sam bio u vrlo dobrim odnosima. Za Perasa je šteta što uz nekog iskusnog trenera nije prošao razdoblje prilagodbe i razvoja obrambenog mehanizma protiv stresa. Hoću vjerovati da je zdrav i da je ono u Vitoriji bilo samo posljedica golemog pritiska. Uostalom, nedugo potom vodio sam ga u jednoj veteranskoj utakmici kada nije htio izaći iz igre.
e moj maljkovicu, prosla su ta lipa vrimena. tablica vrijednosti se okrenila naopako, pa ono sta bi doli sad je gori i viceversa. Hvala ti za ono sta si napravija sa Jugoplastikom i upisa zlatnim slovima ime Splita i okvire svjetske kosarke.