Rakitićima nikada dosta trofeja. Nakon Ivanova tri s Barcelonom, otac Luka kao predsjednik i brat Dejan kao igrač-trener u Zagrebu s NK Pajde iz Möhlina love svjetski naslov klubova hrvatske dijaspore.
- U Švicarskoj smo ušli u treću ligu, te u finale kupa amatera, čime smo se plasirali u prvu fazu švicarskoga kupa. Finale smo izgubili, jer nam sedmorica igrača nisu nastupila. Zajedno sa mnom bili su na Ivanovoj svadbi u Sevilli - kroz smijeh priča nam Luka Rakitić.
Čuvam prijeteće poruke
Luka je dinamovac, supruga Kata vuče za Hajduk. Pitamo ga - hoće li Ivan na kraju karijere odigrati jednu sezonu u Hrvatskoj?
- Ma odigrat će je kod mene, u Pajdama! To je klub uz kojega je odrastao, kojega voli, omiljeni hobi...
Iza Ivana je najbolja sezona u karijeri, godina u kojoj su majka i otac naizmjenično stalno bili uz sina, pratili Barcu i na gostovanjima.
- Ivan nam je za finale u Berlinu nabavio četrdeset ulaznica, bila je cijela obitelj, brojni prijatelji. A kada je postigao pogodak protiv Juventusa, nisam izdržao, prvi put na tribini skinuo sam Barcelonin dres. Ne mogu vam opisati tu sreću - evocira Luka Rakitić najemotivniji trenutak finala.
Kada vam je bilo najteže?
- Prije četiri godine, kada je Ivanu, dok je bio igrač Seville, puknula kost maloga prsta u stopalu. Preforsirao je vježbajući individualno, kod kuće, i stradao je na utakmici s Almerijom. U stopalo su mu ugradili vijke, pauzirao je četiri mjeseca, najteža četiri mjeseca u karijeri - kaže Rakitić senior.
Vrteći film sinovoga meteorskog uzleta u vrh svjetskoga nogometa, Luka se neizbježno osvrće i na teške trenutke koje je njegova obitelj prolazila prije osam godina. Bilo je to doba kada se iščekivalo kojoj će se reprezentaciji Ivan prikloniti.
- Dobio sam tada 50-tak prijetećih pisama, neka od njih nisam Ivanu niti pokazao. Jedan mi je poslao kartu za vlak Basel - Zagreb, u jednom smjeru za cijelu obitelj. Koštala je 130 CHF, i dan danas je čuvam. No, nisu svi Švicarci bili protiv nas. Čuvam pisma jednoga arhitekta i liječnika koji su bili puni razumijevanja i dali nam potporu.
Luka Rakitić sjeća se i datuma kada mu je sin priopćio da će igrati za Hrvatsku.
- Bilo je to 4. lipnja 2007., u 19 sati. Prvo je svoju odluku u telefonskom razgovoru priopćio izborniku Švicarske Kobiju Kuhnu, a tek onda našima. Kada sam ga pitao 'sine, što si odlučio', odgovorio mi je: 'tata, ono što tvoje srce hoće.' Te noći otvorili smo 11 boca pjenušca! - prisjeća se suznih očiju.
Eksplozija tek slijedi
Vratili smo se na prvu sezonu u Barceloni. Je li vam nešto nedostajalo u toj Ivanovoj bajci?
- I prije negoli je potpisao, dok su se spominjali Real Madrid, Bayern i drugi klubovi, uvijek sam govorio da je Barcelona za mene vrh svijeta. Moj sin je sada tu, a uvjeren sam kako njegove najbolje utakmice, njegova eksplozija tek dolazi. Rekao bih da je pokazao tek 60 posto svojih mogućnosti - dodaje Luka Rakitić, koji je upoznao i sinove suigrače Iniestu, Messija, Piquea...
- Messi je prema meni nastupio kao da se znamo sto godina. Divan, otvoren, vrlo komunikativan momak...
Dok tata i brat u Zagrebu love svjetsku titulu, Ivan je na medenom mjesecu na Maldivima. Tko zna, možda ga, uđu li Pajde borbu za naslov, u nedjelju vidimo u - Sesvetama.
>> Kako su igrali 'nasljednici': Ivan Rakitić je imao sjajnu sezonu