Dejan Lovren u dokumentarnom filmu za klupsku televiziju (LFCTV) ispričao je svoju životnu priču. Kako je u djetinjstvu bježao iz rodne kuće u Njemačku, kako je i on jednom bio izbjeglica. Bez obzira na brojne godine, uspomene hrvatskog nogometaša još su prilično svježe.
– Kada vidim što se danas događa u svijetu, često razmišljam o svojim iskustvima. Prije svega, o tadašnjoj situaciji svoje obitelji, ali i činjenici kako vas drugi ljudi jednostavno ne žele u svojoj zemlji – rekao je Dejan Lovren na početku potresnog dokumentarca za klupsku televiziju LFCTV, piše Goal.
Dejan Lovren morao je kao trogodišnjak u pratnji svojih roditelja za vrijeme rata bježati iz Kraljeve Sutjeske .
– Razumijem da svi žele zaštititi sebe i svoje obitelji, ali tu pričamo također o ljudima koji su izgubili svoje domove. Nije njihova krivica što su ostali bez domova, pa oni se bore kako bi zaštitili svoju djecu. Svatko želi bolju budućnost za svoju djecu, tako i izbjeglice. Prošao sam kroz takvu kalvariju, znam kroz što sada prolaze mnoge obitelji. Ljudima treba dati priliku, a onda lako možete vidjeti tko su dobri ljudi, a tko nisu.
Dejan Lovren sa svojom je obitelji novi dom svojevremeno pronašao u Njemačkoj, kod djeda u Münchenu...
– Rekao bih da sam ja, sa svojom obitelji, imao dosta sreće. Moj je djed prije radio u Njemačkoj, pa je imao papire zbog kojih smo mi mogli doći živjeti kod njega. Ne znam što bi bilo s nama da nismo mogli otići k njemu u Njemačku . Možda bismo moji roditelji i ja sada bili pod zemljom, stvarno ne znam što nam se sve moglo dogoditi.
– S jedne strane mogli smo biti i sretni, jer sam čuo toliko različitih, a istinitih priča. Jedan od mojih najboljih prijatelja iz srednje škole, čiji je otac bio vojnik, jednoga je dana bio sav uplakan. Pitao sam ga što se dogodilo, a on mi je rekao kako mu je tog dana poginuo otac. Znate, to je lako mogao biti i moj otac...
– Imali sam sreće s Njemačkom . Nikada nisam svoju obitelj pitao što bi bilo s nama da nismo našli spas u Njemačkoj. Moja majka i danas kaže kako nam je 'Njemačka drugi dom', to je stvarno istina. Njemačka nas je dočekala otvorenih ruku, stvarno ne znam koja je još zemlja u to vrijeme tako postupala prema izbjeglicama iz Bosne - kaže Lovren.
Dejan Lovren sa svojom je obitelji ostavio je sve iza sebe; posao, prijatelje i rodni dom. Prema Njemačkoj su se zaputili tek s torbom odjeće, te iz Zenice s tetkom i tetkom u Yugu pobjegli u Njemačku...
– Volio bih objasniti sve što nam se tada događalo. Svi čuju toliko priča o izbjeglicama, ali nitko ne zna pravu istinu. Takve se stvari jednostavno dogode. Sve vam se promijeni preko noći, a vi ste nemoćni. Kod nas je krenuo rat između triju entiteta, više ništa nije bilo kao prije.
– Sjećam se sirena. Bio sam tada strašno preplašen, stalno razmišljao o tome kako će negdje blizu pasti bomba. Sjećam se i kada me majka odvela u podrum, nismo ni znali koliko ćemo se zadržati tamo. A onda smo najednom samo izašli, sjeli u auto i otišli u Njemačku. Sve smo ostavili iza sebe, baš sve. Od vlastitih domova do malenog dućana s hranom koji su imali tetak i tetka. Sve smo ostavili, uzeli tek jednu jedinu torbu i otišli u Njemačku – prisjetio se Dejan.
Dejan Lovren brzo se udomaćio u Njemačkoj, u vrtiću se družio s djecom koja su također pobjegla iz istih krajeva, koja su pričala isti jezik. Puno je teže bilo roditeljima koji su morali pod hitno pronaći posao. Obitelj Lovren tako je tri godine stanovala u drvenoj kućici u kojoj je živjelo čak 11 osoba.
– Tada nismo imali TV, pa je moja mama svake večeri u 22 sata palila radio i svi smo slušali vijesti iz Bosne. Bilo je jako napeto, stalno smo se zapitkivali 'hoće li rat ikada prestati' i 'gdje se sada nalazi suparnička vojska?' Zenica je bila često napadana jer je to bio veći grad, no najgore su se stvari događale u manjim selima. Tamo su ljudi često bili brutalno ubijeni. Brat od mog tetka tako je ubijen nožem pred drugim ljudima. Nikada nisam o tome razgovarao s tetkom, teško je pričati i otvarati takve teme. On je izgubio brata, najužeg člana obitelji. Bila su to teška i traumatična vremena.
Dejan Lovren u ranoj dobi počeo je trenirati nogomet, a vrlo brzo postao je važan član lokalnog kluba koji je trenirao njegov otac.
– Kada sam imao šest ili sedam godina, išao sam na trening Bayerna, slikao se s tadašnjim zvijezdama poput Bixentea Lizarazua i Lothara Matthausa. Volim Njemačku, München mi je poput rodnoga grada. Tada sam imao osjećaj da je svaki treći čovjek u Münchenu Hrvat, ali i danas tamo živi jako puno Hrvata.
No, kada je Lovren imao 10 godina, njegova je obitelj morala napustiti Njemačku. I još jednom, sada zbog problema s papirologijom, krenuti iz "nule". Obitelj Lovren preselila se u Karlovac, a Dejana su mnogi u školi zadirkivali zbog "njemačkog naglaska". I tu su se nazirali problemi, njegova majka jednom je prilikom prodala klizaljke kako bi cijela obitelj izdržala do – sljedeće plaće. Tako je bilo sve dok Dejan Lovren nije napunio 14 godina te otišao igrati u Dinamo...
Iako sada Dejan Lovren živi u potpuno drukčijim uvjetima, svoju djecu svakodnevno uči osnovnim životnim vrijednostima.
– Nadam se da će novijim generacijama biti puno lakše. Ne znam hoće li moja djeca ikada razumjeti moju životnu situaciju, pa i kroz što sam sve prošao. Oni sada žive u potpuno drukčijem svijetu. Teško je to usporediti. Kada moja kći poželi novu igračku, ponekad joj kažem kako nemam novca. Teško je razumjeti zašto to pričam, ali želio bih da i ona shvati kako ništa u životu ne dolazi samo tako. Mora shvatiti da ponekad ne mora imati 20 igračaka, nekad su joj dovoljne samo jedna ili dvije. A da prava sreća dolazi s drugim stvarima.
– Iskreno, ne bih mogao zamisliti da sada sa svojom djecom moram bježati po svijetu, strahovati za život. Tu se radilo o pitanju života, ljudi ne bježe zbog boljeg posla ili nečega sličnoga. Oni strahuju za život. Jako je emotivno pričati o takvim stvarima, pa ljudi, nažalost, izbjegavaju takve teme. Evo, majka mi je rekla da ne pričam o tome, no rekao sam joj da ipak hoću – zaključio je Dejan Lovren.
Video možete pogledati OVDJE.
>>Liverpoolova televizija snimila dokumentarac o Lovrenovom životu: 'Moj izbjeglički život'
>>Lovren ima priliku postati prvi Hrvat koji će osvojiti Englesku
I opet ni riječi o tome zbog koga je to morao bjezati. Mozda su vanzemaljci dosli pa ga protjerali.