Nakon niza intervencija u bolnici u talijanskom Trevisu te dodatnih zahvata nakon transporta u SAD, skijaška zvijezda Lindsey Vonn ponovno ide pod nož. Ovoga puta liječnici će se posvetiti njezinu prednjem križnom ligamentu, koji je pokidala u švicarskoj Crans-Montani neposredno prije početka Olimpijskih igara.
- Osjećam se dobro, stanje se popravlja. Još me čeka jedna operacija pa se trudim biti što jača. Kada to prođe, ponovno me čeka dug put. Ipak, za sada se osjećam sjajno i na tome sam vrlo zahvalna - rekla je tijekom US Opena za TNT Sports, dodavši:
- Nadam se da ću sljedeću operaciju moći obaviti u studenome, ali bit će to negdje tijekom zime. Nakon toga trebat će mi još devet mjeseci da se potpuno oporavim, tako da zaista ne mogu gledati dalje od toga. Zaista ne znam što donosi budućnost, ali, kao što sam rekla, zahvalna sam na tome gdje sam sada. Ovo je značajno drukčija ozljeda, pogotovo s obzirom na njezinu ozbiljnost i spoznaju da sam mogla izgubiti nogu te koliko je situacija bila ozbiljna. Mogu podnijeti mnogo boli, ali ovo je bilo ekstremno. Bol kod ove ozljede ni izbliza nije slična onome što sam ranije iskusila - rekla je.
Njezin povratak iz snova dogodio se u 41. godini, pet godina nakon što se oprostila od profesionalnog skijanja. Vratila se na snježne padine i ponovno pokorila svijet. Njezin povratak na vrh Svjetskog kupa nakon godina mirovine i djelomične zamjene koljena utišao je kritičare i zadivio sportsku javnost. S dvije pobjede i nekoliko postolja, Vonn je vodila u ukupnom poretku spusta uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. u Cortini D'Ampezzo. Činilo se da je ispisala scenarij za savršen kraj karijere - oproštaj na omiljenoj stazi, na kojoj je tijekom svoje povijesne karijere slavila čak 12 puta, i to s olimpijskim zlatom oko vrata.
- Moje godine nisu značile da sam nekako izgubila sposobnost brzog skijanja. Bio je dobar osjećaj ponovno biti na vrhu - rekla je.
No, sudbina je imala drugačije planove, a san se u samo nekoliko sekundi pretvorio u najgoru noćnu moru, ne samo njezine karijere, već i života. Scenarij koji je trebao biti kruna njezine otpornosti postao je brutalni podsjetnik na opasnosti koje vrebaju u sportu u kojem sekunde i centimetri odlučuju između slave i katastrofe.
Samo devet dana prije olimpijskog spusta, dok je brusila formu na utrci Svjetskog kupa u Švicarskoj, Vonn je izgubila kontrolu i zabila se u zaštitnu mrežu. Dijagnoza u bolnici bila je šokantna: potpuno potrgan prednji križni ligament lijevog koljena. Za većinu sportaša to bi značio trenutni kraj sezone i snova. No, ne i za nju.
- Bila sam šokirana, ali ni na trenutak nisam posustala. Nisam bila tužna ni ljuta. Samo sam si rekla: U redu, to je situacija s kojom raspolažemo' - prisjetila se.
Dok je njezin tim radio na stabilizaciji koljena, vanjski svijet je ponovno počeo sumnjati. Sportske emisije, društvene mreže i medijski komentatori bili su preplavljeni raspravama. Je li ludo? Je li opasno? Je li uopće moguće nastupiti s takvom ozljedom? Optuživali su je da izvodi marketinški trik ili da oduzima mjesto nekoj drugoj, zdravoj natjecateljici, iako su olimpijska pravila kvalifikacija jasno potvrđivala njezino pravo na nastup. Ništa od toga nije je pokolebalo. Njezina odluka da stane u startnu kućicu u Cortini postala je najiščekivaniji i najkontroverzniji trenutak Igara.
Tog sunčanog jutra u Cortini, tisuće navijača ispunile su tribine skijališta Tofane. Gotovo 800 metara iznad njih, na vrhu planine, Lindsey Vonn zakoračila je u startnu kućicu. Teret očekivanja, sumnji i vlastitih demona bio je golem, no ona je osjećala samo zahvalnost.
- Sjećam se da sam se osjećala tako dobro i zahvalno. Postala sam emotivna jer sam bila sretna što sam uopće tu, s obzirom na sve što sam prošla da bih stigla do tog mjesta - rekla je.
A onda, samo 13 sekundi kasnije, dogodila se noćna mora. Milijuni gledatelja diljem svijeta u tišini su promatrali kako joj ruka zapinje za vrata, pogreška koja je katapultirala njezino tijelo u zrak i poslala je u nekontrolirano prevrtanje niz ledenu padinu. Njezini krici boli bili su toliko glasni da su se čuli putem televizijskog prijenosa dok su joj liječnici pružali prvu pomoć. Prizor je bio stravičan. Sophie Goldschmidt, predsjednica Američkog skijaškog saveza koja je bila na licu mjesta, opisala je atmosferu:
- Udarac, tišina, svi su bili u šoku. Odmah se vidjelo da je ozljeda jako teška.
Nakon 15 minuta, helikopter ju je odvezao s planine, a njezin san o oproštaju pretvorio se u borbu za spas noge. Ono što je uslijedilo bilo je gore od ičega što je doživjela u karijeri prepunoj ozljeda. Ne samo da je slomila lijevu nogu - radilo se o složenom prijelomu tibije s pukotinama u glavi fibule i tibijalnom platou - već je u padu slomila i desni gležanj. Situaciju je dodatno zakomplicirao takozvani kompartment sindrom, opasno stanje u kojem je unutarnje krvarenje stvorilo toliki pritisak unutar mišićnog tkiva da je prijetilo prekidom cirkulacije. Liječnici su morali izvesti hitnu fasciotomiju, postupak u kojem su joj razrezali nogu kako bi oslobodili pritisak. Da nisu, Vonn vjeruje da bi danas možda bila bez noge. Bol je, kako je kasnije opisala, bila "neizdrživa".
Uslijedilo je nekoliko hitnih operacija u Italiji, a tjedan dana kasnije medicinski je evakuirana u Sjedinjene Države, gdje ju je u Coloradu čekala još jedna, šestsatna operacija. Iako je u početku tvrdila da "njezin potrgani ACL nema nikakve veze s padom", kasnije je u intervjuu za NPR priznala da je ozljeda ipak odigrala ulogu. Nestabilnost koljena natjerala ju je da promijeni pristup utrci, da skija agresivnije na nekim dijelovima kako bi nadoknadila vrijeme koje bi izgubila na dionicama gdje je morala biti opreznija. Bio je to proračunati rizik koji je pošao po zlu zbog, kako je sama rekla, "pet centimetara".
Dok se mnogi sportaši nakon teških ozljeda povlače u privatnost, Vonn je učinila suprotno. Odlučila je cijeli svoj mukotrpni oporavak podijeliti sa svijetom. Njezini profili na društvenim mrežama postali su dnevnik njezine borbe, ispunjen fotografijama i videozapisima iz bolničkih kreveta, s operacija i tijekom dugih sati fizikalne terapije.
- Oduvijek sam bila vrlo otvorena osoba. Ne skrivam tko sam. To sam ja - sa šminkom, bez šminke, zdrava, nezdrava, što god bilo, to sam ja - objasnila je.
U danima izolacije u bolnici, društveni mediji postali su njezin jedini prozor u svijet. To vrijeme samoće i promišljanja dovelo je do nekih od najintrospektivnijih objava koje je ikada napisala.
- Bilo je to zapravo vrlo terapeutski za mene, jer sam osjećala toliko emocija koje sam željela podijeliti s ljudima, a to je bio jedini način da to učinim.
Mjesecima kasnije, Vonn je polako, ali sigurno, koračala natrag prema normalnom životu. Prvi korak bilo je snimanje za Vanity Fair.
- Tada sam se prvi put osjećala više kao ja. Toliko dugo sam bila u trenirci bez šminke. Napokon sam se osjećala ženstvenije.
Zatim je uslijedio put u New York radi obrazovne kampanje s farmaceutskom tvrtkom. No, put do potpunog oporavka još je dug. Tjedne je provela u invalidskim kolicima, a i danas se oslanja na štake. Svakodnevno provodi sate na rehabilitaciji, fokusirajući se na male pobjede, poput izvođenja zgibova u teretani.
- Ono što će me usrećiti jest da ponovno budem normalna osoba. Stvari poput tuširanja, nošenja stvari ili jutarnjeg ustajanja i pripremanja doručka uzimate zdravo za gotovo. Ja to još uvijek ne mogu - istaknula je
. Ove jeseni čeka je ta još jedna operacija uklanjanja metala iz lijeve noge, a nakon toga i konačna rekonstrukcija potrganog prednjeg križnog ligamenta. Unatoč svemu, ne isključuje povratak na skije, ako ni zbog čega drugog, onda da dobije priliku za oproštaj pod vlastitim uvjetima.
- Nisam se stigla ni oprostiti. Vidjela sam svoje timske kolegice na startu, a onda su me odvezli helikopterom i nikad ih više nisam vidjela. Ne zbog utrkivanja, već kao ljudsko biće, da im kažem: Bilo je zabavno. Volim vas.'
A na pitanje kada bi se to moglo dogoditi, uz osmijeh je poručila: Budući da nisam netko tko skriva svoju priču, sigurna sam da ću vam to javiti na Instagramu.