Nogometna priča stasitog Duvnjaka Ivana Krstanovića (28) počela je prije dvadesetak godina u omladinskom pogonu HNK Tomislava. Popo, kako ga zovu najbliži prijatelji, i u tom je razdoblju bio izrazito razvijeniji od svojih vršnjaka, a nerijetko su ga svi doživljavali kao košarkaša.
Mnogi su ga pitali zašto se ne okuša u drugom sportu. No, ljubav prema nogometu bila je - na prvi pogled. Do najsretnijeg dana u životu, kako je opisao potpisivanje ugovora s Dinamom, Krstanović je prošao mnoga iskušenja, koja je svladavao uz pomoć najbliže rodbine.
Otac Jozo sve je prepustio rodbini, imao je bezgranično povjerenje u Iliju i Ivana Krstanovića, braću koja su sve vrijeme bila uz novog Dinamova napadača. Odgajanom u skromnom duhu, Krstanoviću se nikamo nije žurilo. Znao je da će doći trenutak kada će dosegnuti zvijezde.
– Igram u životnoj formi. Imam osjećaj da mogu sve što poželim s loptom. Sada sam sazrio i kao osoba. Prošao sam sve, od livada i kaljuža treće lige pa do ozbiljnog nogometa kakav mislim da sada mogu igrati. Nisam se opterećivao brzim usponom, poput nekih. Znao sam da koliko god se brzo afirmiram, isto tako brzo mogu i potonuti i nestati. A to nikada nisam želio – kazao je Krstanović.
Zbog sličnog stila i fizičkih predispozicija nerijetko ga uspoređuju s Peterom Crouchom. Zbog 196 centimetara visine logična je njegova dominacija u skok-igri, iako za sebe kaže:
– Najjača strana mi je tehnika.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Večernjeg lista.
Daj Boze da bude najbolji ali...tako su se nekada \"pjesmice pjevale\" i Rukavini,Costi,Pedri,............a na kraju corak.