Iskren je i otvoren, iako baš ne i rječit. No, nije Ivan Krstanović ni doveden u Dinamo za glasnogovornika nego da zabija golove. I počeo je sjajno, baš kao nekoć Igor Cvitanović u svom debiju, s dva gola.
Doduše, Igor je tada imao 19, a Krstanoviću je 28 godina. Proslavio je s prijateljima i roditeljima, Jozom i Ružom, mama je i suzu pustila od sreće.
– Ma spavao sam normalno, ha-ha – kaže Krle, kojeg u rodnim Sarajlijama kraj Tomislavgrada zovu Pope i Popo. Ni sam ne zna zašto.
U HNL je došao sa 25 godina iz Posušja.
– Gledao me Igor Čalo, zabio sam tri gola Čeliku pa me doveo u Zagreb. A sad sam s 28 godina doživio vrhunac. Da, kao Dado Pršo, bilo bi lijepo dostići njegovu karijeru.
Od nogometa nikad nije želio odustati, ni kad mu je bilo teško.
– Ne bih sa 28 godina dogurao do Dinama da nisam uporan.
Jesu li vas gurali na stopersko mjesto zbog visine?
– Samo u kadetima, ali nisam na njemu želio igrati, kao što se nisam snašao ni kad me Štimac stavio na lijevo krilo.
A ako Jurčić kaže da budete stoper?
– Ovo je profesionalizam, treba poslušati trenera.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Večernjeg lista.
Ispričavam se.