Kovačević: Da sam izgubila za broncu manje bih plakala

Ona je u borbi za broncu, unatoč ozljedi lista i jakoj virozi, pobijedila Alžirku Ilhem Eldjou (2:1). Jelena je povela, Alžirka izjednačila, a u produžetku je Hrvatica napravila još jedan bod dovoljan za pobjedu i suze radosnice u čvrstom zagrljaju izbornika Dragutina Galine.

- Nakon svjetskog juniorskog zlata 2003. ovo mi je najdraža medalja jer je izborena uz dosta zdravstvenih problema. Nakon što mi se prije mjesec dana dogodila ta ruptura lista autosugestijom sam pokušaval ignorirati svoje stanje. Govorila sam si nije ti ništa, možeš ti preko toga, a u meni je kuhalo. Muka mi je bila ići na terapije i treninge koje nisam niti mogla pošteno odraditi, psihički sam se ispraznila sa svim tim unutarnjim borbama. Da sam izgubila manje bih plakala nego sada jer sam uistinu dala sve od sebe - kazala je u jednom dahu ova trofejna karatašica i diplomirana ekonomistica koja će za dva tjedna napuniti 26 godina.

Jelena kaže da se drži one da si onoliko dobar koliko postigneš u svom najgorem izdanju, a ona je postigla jako puno zahvaljujući nizu ljudi.

- Fizioterapeuti reprezentacije Matija i Zvonimir su me osposobljavali za svaku borbu, a u Rijeci su mi pomagali fizioterapeuti Sandro i Igor. U Ortopedskoj bolnici u Lovranu provela sam više vremena nego na treningu. Medalju posvećujem roditeljima Boži i Naranči te dečku Nikoli koji su me bodrili s tribina, ali i bratu blizancu Branku kojem prije velikih natjecanja upadnem u sobu sa svim svojim brigama i očekivanjima. Kad sam odlazila rekla sam mu da će on biti kriv ako ne bude zlato jer nije htio ići u Beograd kao mama i tata.

Jeleni je ovo peta seniorska medalja na najvećim natjecanjima, prva na svjetskim prvenstvima. Europska prvakinja iz Zagreba 2009. ima i dva europska srebra (2006. i 2010.) te jednu broncu (2003.). Za svoje nastupe ova ljepotica sprema psihološkom tehnikom vizualizacija i šetnjama po opatijskom Lungomareu pa se našalila da je smirujući šum mora mogla čuti i u Beogradu.

- Plava sam od glave do pete, gdje god da se pipnem, no zadovoljstvo je ogromno. Bez obzira na otežane uvjete pripremanja za ovo prvenstvo nije mi toliko nedostajalo kondicije koliko eksplozivnosti. U treninzima nisam smjela raditi nikakve trzaje, čučnjeve, kratke šprinteve, a to mi je najpotrebnije jer sam cijelu borbu na prstima i listovima. Znala sam da Alžirka neće čekati da suci preglasavaju jer imam veći repertoar tehnika kojeg nažalost nisam mogla prezentirati u visokoj frekvenciji. Znala sam da mi list svaki čas može otkazati. Nije to bila moja najbolja borba, no i to je bilo dovoljlno.

Među prvim čestitarima bile su članice hrvatske borbene ekipe koja u nedjelju ima priliku izboriti se također za broncu (Čelan, Tubić, Martinović, A. Saleš).

- Vjerujem u cure jer su bolje od Turkinja. Naše cure imaju pet načina da dobiju ovaj meč, a Turkinje jedan – optimistična je Jelena.

U nedjelju će se za treće mjesto boriti i Mirnja Šenjug u katama.