Ugledni hrvatski nefrolog objašnjava nam da je prvo važno utvrditi zašto je došlo do otkazivanja bubrega jer je u praksi transplantirani organ od živog donora uvijek dugovječniji.
Inače, pravilo je u praksi da donirani bubreg traje 14-15 godina, što je gotovo pa dvostruko više nego što je trajao Klasniću koji ga je transplantirao 2007.
Usto, naš sugovornik nefrolog naglašava da je sa svakom idućom transplantacijom organa šansa da će ta transplantacija biti uspješna sve manja jer se odbacivanjem organa povećava broj antitijela u organizmu.
A baš zbog tih stvorenih antitijela Klasniću brat Josip vjerojatno neće moći donirati bubreg (zato što mu je prvi bubreg donirala majka Šima). Kako je objasnio nefrolog, u Hrvatskoj se na bubreg prosječno čeka godinu dana, a pravo da budu na nacionalnoj listi čekanja imaju svi hrvatski državljani, što znači da može i Ivan Klasnić koji ima hrvatsku putovnicu.
Dobra je vijest za Ivana što je Hrvatska član Eurotransplanta. Inače, na bubreg u Njemačkoj čeka se puno dulje, trenutačno oko sedam godina.
I zato bi Klasniću bilo dobro da se prijavi na hrvatsku listu čekanja.
Također, prema zadnjim istraživanjima hrvatska transplantacijska kirurgija i dalje je u svjetskom vrhu, kako po broju doniranih organa, tako i po broju odrađenih transplantacija.
Ako je Hrvatska članica Eurotransplanta onda je lista čekanja za bubreg zajednička za Hrvatske i Njemačke pacijente. Po čemu bi onda ako ga mi stavimo na listu čekanja čekao godinu dana bubreg a ako ga stave njemci sedam. Ili su njemci nesposobni ili je stvar u nečem drugom Osim toga gdje plaća zdravstveno u Njemačkoj ili Hrvatskoj?