Oni koji se sjećaju Dominiquea Wilkinsa, igrača koje su zvali Human Highlight Film, znaju kako je silovito zakucavaju ovaj igrač. Od prije nekog vremena i hrvatska košarkaška reprezentacija ima "certificiranog" atleta, igrača koji svojim zakucavanjima diže publiku na noge i kojeg će večeras (20 sati) imati priliku gledati navijači reprezentacije u zadarskom Višnjiku, za kvalifikacijskog ogleda s Letonijom za odlazak na Svjetsko prvenstvo.
No Karlo Matković je puno više od igrača koji moćno zakucava. On blokira, zabija trice, trči kontre brže od bekova, preuzima sve pozicije...
Vjerujem u svoj šut za tricu
Premda nas je zamolio da razgovaramo samo o košarci, nismo mogli a da mu ne komplimentiramo što je na pripreme reprezentacije dolazio čak i u vrijeme kada se spremao za vlastitu ženidbu. To je jako dobra slika odnosa Karla Matkovića prema hrvatskoj reprezentaciji. Čestitali smo mu i za stopostotni tricaški učinak u utakmici protiv svjetskog prvaka Njemačke. Zabio je tri trice iz tri pokušaja, što kod centara ipak nije čest slučaj. Očito je da na svom vanjskom šutu maksimalno radi.
– Pa je, vidi se. Pošle sezone se vidi i po postotku ubačaja. U tome sam posljednjih godina najviše napredovao.
Znači li to da je sada dosegnuo onu razinu da kada ostane sam na trici, više i ne razmišlja hoće li uzeti taj šut ili ne?
– Pa da, sigurno. Sigurno. Kad sam sam, 100% ću šutirati. Nemam što više misliti. Vjerujem u svoj šut, a mislim da i svi oko mene vjeruju da ću pogoditi.
Koliko je važno za NBA centra atletskog tipa poput njega da ima vanjski šut?
– Mislim da je dosta važno ako možeš raširiti teren jer inače dolazi do gužve u reketu. Osobito u mojoj momčadi, u Pelicansima, jer imamo Ziona Williamsona, koji treba prostor u reketu. Tako da momčadi dobro dođe da mogu šutirati iz kornera, pod kutom od 45, da sam šuterska prijetnja.
Koliko je često sa Zionom na parketu, tim svojevrsnim igračkim fenomenom?
– On igra poziciju tri ili četiri pa sam katkad i ulazio umjesto njega. Katkad bi me trener stavio na peticu, dosta je miksao.
Kakve su ga novosti dočekale preko ljeta?
– Sve je pozitiva. Klub je imao opciju i produžili su mi ugovor, što je odlično. To je dobra stvar koja mi se dogodila preko ljeta. Ide penzija, što bi se reklo.
Je li tu bilo ikakve neizvjesnosti?
– Mislim da nije. Kad sam bio na tom izlaznom razgovoru, rekli su mi da se vidimo na jesen na pripremama za novu sezonu. Očito je da su bili zadovoljni tako da nisam ni razmišljao da neću ostati.
Koliko su važni ti izlazni intervjui?
– To je sumiranje sezone. Oni žele čuti vaše mišljenje o sezoni, što može biti bolje. Kažu i oni u čemu bi igrač trebao napredovati.
Što sam Karlo misli gdje bi trebao napredovati?
– Oni su rekli da je dobro što radim na vanjskom šutu i da bi bilo dobro da još ojačam, to je uvijek poželjno.
A prodor nakon finte?
– To je nešto što će doći s godinama. Ima tu posla, no bio bi to dobar dodatak mojoj igri.
U ljetnim mjesecima Matković radi s kondicijskim trenerom Lukom Svilarom i košarkaškim trenerom Danijelom Lutzom.
– Od njih dobijem potpunu posvećenost. Lijepo je kada netko ima toliko vremena da ga posveti vama, ali i da ja mogu toliko raditi između sezona. Rad je organiziran, isplaniran, baziramo se na napredak. S Lukom radim kondiciju, a s Danijelom košarku odnosno tehniku.
Čuli smo da si Karlo preko ljeta ne dozvoljava više od dva tjedna pasivnog odmora.
– Ne smijem si dozvoliti da ispadnem iz forme jer onda je to muka Božja da je povratim. Tako da nastojim biti stalno u pokretu, da su noge u radu. Nakon sezone je normalno da se odmorim od košarke, no raditi sam počeo već negdje 10. svibnja i uz pokoji dan predaha, i jednu jednotjednu pauzu, treniram sve do danas.
Kako naš sugovornik doživljava svoju ulogu u reprezentaciji krcatoj kvalitetnim centrima kakav je i sam?
– Ja imam svoju vrstu igre koja je drukčija. Svako je dominantan na svojem području. Mogu ući s klupe, mogu započeti. Takva različitost je bogatstvo za momčad. Možeš mijenjati vrstu igre, lakše se možeš prilagoditi suparniku.
Osim njegove eksplozivnosti, jedna od njegovih vrlina jest i lateralna pokretljivost.
– Radim na tome da mogu braniti pozicije od jedan do pet. To je ono što ti donosi kruh na stol.
Svi igrači su prilično motivirani da se u ovom sastavu plasiraju na Svjetsko prvenstvo.
– Vrijedimo, imamo kvalitetu, i to je već realno stanje. A donijeti medalju kući nešto je što bi našu košarku vratilo tamo gdje treba biti.
Ako ovaj sastav u ovom kvalifikacijskom prozoru dobije Letoniju i Nizozemsku, to bi bio veliki zalog ostatku momčadi za utakmice u studenom i veljači, kada neće biti NBA igrača.
– Ova momčad je kvalitetna i bez NBA igrača, dovoljno dobra da pobjeđuje i tada. Dugo smo skupa, svi se odazivaju...
Mi možemo i do medalje
Šteta je da ovakva Hrvatska nije igrala na Eurobasketu da se vidi koliki je stvarni kapacitet ove Hrvatske.
– Mislim da smo vrijedni medalje. Volim ciljati visoko, boriti se za medalju. Imamo sjajnu kemiju unutar momčadi. Primjerice, bude nas 15, a na utakmici smo samo 12 pa nam bude žao zbog ovih koji su otišli. Baš smo dobra klapa.
Je li to ključ za svaku reprezentaciju da se igrač pozivu izbornika obraduje, da nema reakciju kao da ide na služenje obveznog vojnog roka?
– Svi se odazivaju s nekom dozom radosti vezano uz naše druženje, zajednički rad i napredak. To je nešto što nas krasi.
Nekih tjedan dana nakon reprezentativnih obveza Karlo će se zaputiti u New Orleans.
– Promijenili smo trenera, novi je stručni stožer, tako da ne mogu ništa predviđati. Nastojat ću biti maksimalno spreman. S obzirom na to da sam imao nestabilnu minutažu, držim da sam prošlu sezonu dobro odradio, a kao timu nam je nešto falilo. Bili smo u nekoj igračkoj recesiji iz koje smo se teško izvlačili pa se javljao ekstra pritisak. Momčad je ostala ista, što može biti od pomoći.
Kada si član NBA momčadi u kojoj nisi starter i u kojoj ti uloga varira od šestog do 12. igrača, koliko je teško, kada te trener pozove, uvijek biti spreman za svoju najbolju košarku?
– Dosta vremena ima na minutama odmora i to koristim da se rastrčim, da postignem radnu temperaturu, u čemu mi pomaže DeAndre Jordan, s kojim se malo poguram. Teško jest jer može ti se dogoditi da dvije utakmice uopće ne igraš i onda odjednom igraš više no obično. Tu se pravi razlika. To je test tvoje profesionalnosti i osobnosti: ili ćeš puknuti ili ćeš to izdržati – zaključio je Matković.