U Maksimir stiže nizozemski NEC Nijmegen, a u susretu trećeg kola Europske lige plavi imaju priliku napraviti veliki korak prema plasmanu u nokaut-fazu natjecanja. Zanimljivo, ali NEC Nijmegen jedina je nizozemska momčad koju je u Europi Dinamo pobijedio u Maksimiru. Bilo je to 2008. u prvom kolu tadašnjeg kupa Uefe. Plavi su slavili s 3:2, a nakon ubačaja iz kornera glavom je za pobjedu zabio Ivica Vrdoljak.
– Lijepo se prisjetiti te utakmice. Bila je to prva utakmica u skupini, ujedno i prva pobjeda, i odmah se rodila nada da možemo napraviti nešto veliko kad natjecanje otvoriš s tri boda. Nažalost, na kraju je sve ispalo drukčije. Tada se činilo da sve ide u dobrom smjeru. Bili smo bolji, iako su oni prvi imali dvije prilike i poveli s 2:1. Srećom, Balaban je brzo izjednačio, a onda je Mikić izveo idealan korner. Lopta je došla točno gdje treba, otvorio se prostor i zabio sam bez skoka. Sve je ispalo baš školski - kaže nam strijelac tog pogotka Ivica Vrdoljak.
Danas nema igrača kao Sammir
Emotivno ste proslavili taj pobjedonosni pogodak za 3:2.
– Ta tri boda u prvoj utakmici bila su važna, vjerovao sam da će biti odlučujući.
Lovren, Bišćan, Sammir, Mandžukić, Badelj, Mikić, a na klupi Balaban i Šokota. Imali ste baš jaku momčad koju je vodio Branko Ivanković.
– Bili smo jaka ekipa. Od 2006., kad mene još nije bilo, a ja sam došao 2007., te su generacije počele skupljati koeficijent da bi kasnije bilo lakše. Prije smo imali suparnike poput Arsenala, Ajaxa ili Werdera, a kasnije smo u zadnjim pretkolima igrali sa slabijim momčadima. Činjenica je da smo bili momčad koja je trebala prezimiti u Europi, ali trebalo je skupiti te bodove.
Kako biste tu momčad usporedili s današnjim Dinamom?
– Ne volim uspoređivati, prošlo je 18 godina, tempo se promijenio i sve je puno drukčije. U većini slučajeva svi će reći da je njihova momčad bila bolja. Kad bismo išli uspoređivati igrača po igrača, vjerojatno bih uzeo sve iz svoje momčadi. S ovim dečkima nisam trenirao, ali znam Sammirove kapacitete. Bio je velik igrač koji je mogao napraviti i puno više u karijeri. Danas nema igrača poput Sammira i Mandžukića, ni te mirnoće kakvu je imao Badelj, a da ne spominjem još i Modrića. Puno je igrača iz moje generacije postalo nositeljima reprezentacije i mislim da nije bahato ako kažem da je moja generacija bila jača od ove današnje – priča Vrdoljak.
Što je dobro, a što problematično u današnjem Dinamu?
– Najiskrenije, ne izgleda mi dobro. Neću umanjivati pobjede nad Anderlechtom i Slavenom Belupom, ali osim Belje i donekle Mišića, svi su igrači ispod svojeg maksimuma i možda zato momčad ne izgleda dobro. Zašto je tako, odgovor treba pronaći unutar kluba jer previše igrača nije na prošlogodišnjoj razini. Doduše, i u prvom dijelu prošlog prvenstva uglavnom se igralo na Hoxhu, a onda su se probudili Beljo, Stojanović i Vidović, dok su Dominguez i McKenna bili konstantni. Na kraju su ciljevi ostvareni i sada bi trebalo biti lakše raditi, pa sam očekivao pomak, a ne stagnaciju. Ušli su u Europu, osvojili dvostruku krunu i pritisak bi trebao biti manji. Dobro je da je utakmica s Anderlechtom završila pobjedom, jako dobro je bilo i u Koprivnici i nadam se da sada neće stati. Ono što je dobro jest realizacija, za što je velikim dijelom zaslužan Beljo, ali i igrači koji mu omogućuju takve situacije. Minus je svakako previše primljenih pogodaka. U redu, u posljednje dvije utakmice primili su samo dva gola, ali prije toga primali su po dva ili više po utakmici. Dakle, obrambena faza nije bila dobra, a prošle sezone to je izgledalo puno bolje – kaže Vrdoljak.
Ključna utakmica za plave
– Anderlecht je bolja momčad. NEC ne poznajem najbolje, ne znam ni koliko su igrača prodali, ali kaskaju u prvenstvu. Kad Dinamu u goste dođe takva momčad koja nije PSV, Feyenoord ili Ajax, onda je Dinamo, tko god dolazio, favorit u Maksimiru. Ako se dečki nametnu, a uhvatili su i mali zalet, mogu 'riješiti' NEC.
S obzirom na ostale suparnike, je li ovo možda i ključna utakmica za Dinamo na putu do nokaut faze?
– Svakako, sedam bodova je donji prag s kojim se već može osigurati proljeće. To bi igračima mentalno donijelo rasterećenje i malo lepršavosti, a skinulo bi i teret s njihovih leđa. Imam osjećaj da svaki igrač igra pod pritiskom. U Dinamu je pritisak uvijek prisutan, ali s tim se moraju znati nositi. Možda i daju maksimum, ali to nije realna slika onoga što mogu. Siguran sam da mogu više. Možda tih sto posto nije isto kada ima umora i manjka samopouzdanja. Neka barijera postoji, a puno toga treba se posložiti da bi pobjeđivali onako kako smo inače naviknuli – zaključio je Ivica Vrdoljak.