Ivica: Bog je ovaj vikend bio uz mene

Sedam utrka prije kraja sezone Ivica Kostelić i dalje je vodeći skijaš Svjetskoga kupa. Premda je u Kranjskoj Gori u veleslalomu bio 20. a danas u slalomu 11., najbolji hrvatski skijaš još predvodi kolonu elitnih.

Ovo je malo čudo
– Dogodilo se malo čudo. Mislio sam da će me Raich već u veleslalomu razbiti. Zatim sam, nakon slabe prve slalomske vožnje, mislio da će me u nedjelju uvjerljivo prestići. Spasio sam se dobrom drugom vožnjom. Bog je ovaj vikend bio uz mene.

A Ivičina druga vožnja bila je profesorska. Bio je najbrži i tako osvojio još 24 boda. Upravo u Kranjskoj Gori uvjerili smo se da se po svakom jutru ne (pre)poznaje kakav će biti dan. Nakon prve vožnje u veleslalomu, Ivica je bio 30., a nakon prve slalomske vožnje 25.

No, podkorensko sunce mu je godilo pa bi poslije podneva, uz vrijedne ruke fizioterapeuta Zorana Prše, u drugoj vožnji vozio puno bolje. A u nedjeljno jutro Ivica je bio na rubu očaja. Nakon zagrijavanja leđa su mu se tako ukočila da je razmišljao o najgorem.

– Malo je nedostajalo da odustanem. Bio sam na rubu.

Nasreću, upustio se u utrku, ali je na prijelomnici opet pogriješio. Opet ga je odnijelo u stranu pa je izgubio putanju i dotad odličnu brzinu. Ovaj put nije si u ciljnoj areni priuštio napeto iščekivanje. Da će ipak voziti drugu vožnju saznao je u hotelskoj sobi gdje je Pršo pokušavao doprijeti do njegovih dubokih leđnih mišića koji drže kralježnicu.

– Da nije bilo našeg terenskog fizioterapeuta Prše i dr. Šućura, vjerojatno bih proteklih dana ležao u krevetu.

Bila je tu i Janica, koja uvijek pomogne dobrim savjetom. Kada četverostruka olimpijska pobjednica savjetuje, to ima opuštajuću snagu.

Janičina pusa za kraj
– Janica mi je poslala poruku: “Ivice, pokušaj uživati koliko možeš, koliko ti to leđa dopuštaju. Ovo je jedna od posljednjih utrka sezone.” Sve do startne kućice leđa su me boljela, no na stazi ih nisam osjećao. Valjda me preplavio adrenalin.

Poput Ivičine djevojke, Islanđanke Elin Arnarsdotter, i Janica je u ciljnoj areni duboko proživljavala Ivičinu veliku pogrešku. Bila je toliko tužna da se, negdje na rubu suza, bacila u zagrljaj svom dečku Borisu Ivančiću koji ju je morao tješiti. Tijekom druge vožnje Janica je živnula i kad je vidjela da će Ivica na kraju biti među petnaest najboljih, nagradila je brata srdačnom sestrinskom pusom.