Mladi francuski tenisač Arthur Fils došao je do renkinga karijere preskočivši Taylora Fritza i Novaka Đokovića. Trenutačno je deseti tenisač svijeta što mu je najbolji renking u karijeri, a postao je i prvi Francuz nakon Gaela Monfilsa 2020. koji je uspio doći među deset najboljih na svijetu. Velik dio zasluga za njegov uspjeh ide i legendarnom Hrvatu Goranu Ivaniševiću.
On se Filsovom trenerskom timu pridružio početkom godine te su dosad ostvarili zapažene rezultate poput osvajanja Masters 1000 turnira u Cinccinattiju. O radu s Ivaniđevićem progovorio je njegov suradnik Lapo Beccarini, kondicijski trener francuskog igrača.
- Otkad se pridružio Arthurovu timu, Goran se pokazao kao nevjerojatan profesionalac. Iako je njegova igračka i trenerska biografija dobro poznata, prije suradnje s Arthurom nisam imao priliku s njim dublje razgovarati. Imao sam privilegiju i sreću raditi s vrhunskim ljudima i trenerima koji su ispisali povijest tenisa. Među njima su Severin Lüthi, Boris Becker i, odnedavno, Goran. Kao što često kažem, treneri tog kalibra imaju sposobnost podići razinu ne samo igrača, nego i cijelog tima, zahvaljujući svom iskustvu i znanju - rekao je, a potom objasnio po čemu se Ivanišević izdvaja kao trener.
- Što se tiče Gorana, mislim da je on vrlo iskrena osoba, a tu iskrenost ne cijene svi. Za razliku od mnogih igrača, s Arthurom imamo sreću što možemo razgovarati otvoreno i izravno - bilo da je riječ o pohvali ili drugačijem mišljenju - bez straha od mogućeg sukoba ili rasprave. To je ono što je igrač oduvijek tražio od nas. Vjerujem da on cijeni to što svi u timu održavamo iskrenost kao temelj našeg odnosa, u svakom pogledu.
Beccarini je zatim objasnio i kako to pomaže Filsu:
-Nažalost, ponekad se događa da članovi tima nisu iskreni prema igraču kako bi izbjegli napetost ili rasprave. Jednostavno se slažu s njegovim izborima, razmišljanjima i vizijama. Zbog toga se igrači s godinama naviknu na ljude koji na svaki njihov zahtjev ili ideju odgovaraju potvrdno i ništa ne dovode u pitanje - rekao je pa dodao:
- Igrači tako gube naviku suočavanja s drugačijim mišljenjem, koje je ponekad nužno za osobni razvoj. Ta nesposobnost igrača da saslušaju i preispitaju stvari značajno otežava komunikaciju s timom. Ponekad to dovodi do situacija i nesporazuma koji se ne mogu riješiti nikako drugačije nego prekidom suradnje.