– Bilo je to u sezoni 1995./96., ali tada klub nije bio ni nalik današnjem, borili smo se za sredinu tablice. Proračun je bio milijun eura, danas je blizu deset. To mi je razdoblje ostalo u lijepoj uspomeni, drago mi je i što je u hodniku koji vodi od svlačionice na teren u kojem su kronološkim redom poredane fotografije – moja prva! Zezao sam Džombu dok je tamo igrao da me stalno mora gledati – prisjeća se Maglajlija svojih dana iz La Manche uoči nedjeljnog dvoboja sa Ciudad Realom u Areni (18 sati, HTV 2).
Kako ste se za velike utakmice pripremali dok ste bili igrač?
– Trener bi dao upute, a ja sam se i individualno taktički pripremao da odradim svoje u sklopu momčadskih zadaća. I tu ima razlika, recimo vanjski igrači imaju zahtjevniju zadaću od pivota i krila jer je lopta češće kod njih, oni vode igru.
Kakva je priprema u trenerskoj ulozi?
– Treba smisliti taktiku. Ne možemo Bašić i ja pogledati utakmicu Ciudada s Kielom pa prekopirati taktiku, jer mi nemamo pucača s deset metara poput Jiche. Pripremili smo šest, sedam stvari, a kad počne utakmica, naše je da čitamo igru i reagiramo. Tu je jako važna komunikacija s razigravačem, mi inzistiramo na tome da Balić vodi igru. Protiv vrhunskih momčadi, nemate li plan, izgubit ćete uvjerljivo. S planom, postoji šansa da se pobijedi boljega.
Momčad ste preuzeli prošle sezone nakon domaćeg poraza od Chamberyja. Je li lanjski četvrtfinale s Kielom do sada bio najzahtjevniji zadatak u trenerskoj ulozi?
– Svakako. I ova sa Ciudadom u nedjelju bit će veliki derbi. Dolazi nam europski prvak, sjajna momčad s odličnim trenerom Talantom Dušebajevom. Njegovim dolaskom na klupu, jer napravio je sjajnu selekciju, otišli su na sam vrh.