Kava na splitskim Mejama s legendom Hajduka, osvajačem olimpijske bronce iz 1984., internacionalcem, sudionikom Svjetskog prvenstva 1982., 65-godišnjim Ivanom Pudarom. Uvijek britak, bez dlake na jeziku, ali nikad zlonamjeran, Ivan Pudar u svom stilu analizira nastupe reprezentacije pod Slavenom Bilićem i najavljuje utakmicu sa Španjolcima u Splitu.
Što uopće možemo očekivati od ovog nastupa vatrenih, pitamo Pudara.
– S jedne strane, ako tražimo nešto pozitivno, onda je to jedino pun stadion i sjajno ozračje. A opet, svi znamo da dio navijača u Splitu ne voli reprezentaciju, da ima onih koji Vatrene ne žele vidjeti u svom "dvoru". I što sad? Svašta je moguće, s obzirom na sve što se događa ovih dana. Krene li loše, mogle bi uslijediti negativne reakcije prema izborniku i Savezu. Ne želim reći da narod mrzi izbornika, ni slučajno, nego narod mrzi taj rezultat i onda je svatko kriv. Slavenu je sada sigurno najteže... Iako je i on sam za to djelomično kriv jer je najavio kako će nastojati ići Dalićevim tragom, pa i biti još bolji. A vidimo kako to sada izgleda – počeo je Pudar, pa se osvrnuo na krah s Englezima:
– Znate li tko je tu podnio najveću žrtvu, a posve nepotrebno? Livaković nije trebao braniti drugo poluvrijeme protiv Engleza. Kriv – ne kriv za golove, poštedi ga katastrofe. Neka ostane na četiri primljena gola, a ne da ih dobije sedam! Imaš Pandura na klupi, zašto si ga zvao ako mu ne daš šansu? Pa znamo tko je i kakav je Livaković, zato ga nije bilo potrebe tako izlagati. I još nešto: kod 0:4 protiv Engleza trebali smo zatvoriti utakmicu, a ne se otvoriti i pokušavati zabiti gol, jer smo im tako zapravo omogućili da nas pune. Hej, gubiš 0:4! Pa to ne možeš okrenuti ni da imaš čarobni štapić! Sami smo sebe dotukli. Izgledali smo kao Maltežani kojima smo nekada dolazili u goste i zabijali koliko smo htjeli.
Odijelo je najveća prevara
Što ste još uočili u posljednje dvije utakmice?
– Znate li tko je tu podnio najveću žrtvu, a posve nepotrebno? Livaković nije trebao braniti drugo poluvrijeme protiv Engleza. Kriv – ne kriv za golove, poštedi ga katastrofe. Neka ostane na četiri primljena gola, a ne da ih dobije sedam! Imaš Pandura na klupi, zašto si ga zvao ako mu ne daš priliku? Pa znamo tko je i kakav je Livaković i nije bilo potrebe tako ga izlagati. I još nešto: kod 0:4 protiv Engleza trebali smo zatvoriti utakmicu, a ne se otvoriti u pokušaju da zabijemo gol. Tako smo im zapravo omogućili da nas pune. Gubiš 0:4! Pa to ne možeš okrenuti ni da imaš čarobni štapić! Sami smo sebe dotukli. Izgledali smo kao Maltežani kojima smo nekada dolazili u goste i zabijali koliko smo htjeli.
Ne treba nam stručnjak za prekide?
– Ma, Bože sačuvaj, što će nam to!? Pa ja sam izbornik, ja vodim utakmicu i valjda onda mogu sam vidjeti neke stvari. Žao mi je što se ovo događa Biliću. Ušao je u sve to s velikom željom, a ispalo je "ajme, kuku". Ali gledam ga tijekom utakmice, vidim ga kako stoji uz aut-liniju. A zašto stoji? Pa valjda da promijeni ritam, sustav, da povuče neki potez...
Što se onda uopće može reći pozitivno o reprezentaciji uoči susreta sa Španjolskom?
– Nema tu mnogo toga pozitivnog, osim što reprezentaciji želim sve najbolje i nadam se da će ostvariti dobar rezultat. Ali pritom treba prestati izmišljati toplu vodu. Imamo prave stopere koji igraju u dobrim klubovima, a istodobno vidimo da nam nedostaje lijevi bek. Pa zašto onda na toj poziciji ne bismo koristili Gvardiola? Perišića stavljamo na beka, on probije stranu i centrira za gol, a onda je odmah i kriv za pogodak koji primimo. Zatim, mali Vušković po meni bi trebao igrati na poziciji na kojoj smo deficitarni – zadnjeg veznog. To je momak koji zna igrati, zna se ubaciti, dobar je u skoku i inteligentan. Istina, istodobno je i spor... Ali kada podvučemo crtu nakon svega što se dogodilo u ove dvije utakmice, dolazimo do zaključka da su to isti igrači koji su i dosad igrali za reprezentaciju, samo što se sve ono pozitivno iz vremena bivšeg izbornika sada raspalo i više se ne može jednostavno složiti natrag.
Kako to objasniti?
– Ovim igračima svakako treba čvrsta ruka. Oni jesu profesionalci i ne može se reći da naši igrači, koji su izgubili 0:7, nisu htjeli ili nisu trčali, ali očito je sve bilo razbacano. Je li izbornik možda tražio neke druge stvari, neki drugačiji način igre? Tko će to sada znati. Ali ono što smo vidjeli na terenu bilo je jasno – jedan s drugim kao da nisu imali nikakve veze.
Provlači se teza da su igrači okrenuli leđa Biliću? Nije li to ipak uvreda zdravome razumu i naravno uzornim sportašima?
– Ma glupost! To sigurno nije posrijedi, a znate li zašto nije? Zbog Modrića, i poštovanja koje igrači imaju prema njemu. Jer, svi smo vidjeli kako je Modrić potrčao u zagrljaj izborniku kada je dao gol u Pragu.
Kakvoga je Bilić karaktera, mogu li ovi posrtaji probuditi njegovu trenersku goropadnost?
– Bespredmetno je uopće govoriti o tome, pa nema trenera na svijetu koji ne želi pobijediti! Osobito u ovakvoj situaciji. Kod Bilića je problem u tome što njegov trenerski kontinuitet nije pozitivan; a klupski kontinuitet sada se prelijeva i na reprezentaciju. Kod njega mi je zasmetalo i to što je izjavio kako je dvije godine dolazio u Savez dok je Dalić bio izbornik, što znači da je samo čekao da on ode. Ali, tako je to kod nas; ako nisi dio neke ekipe, ne možeš proći. Danas je znanje sporedno, najvažnije je jesi li dobar s ovim ili s onim. I u biti, to se sve vidi.
Kako onda igrati protiv Španjolske? Braniti se, a trideset tisuća ljudi te gura naprijed?
– Sjetite se što je Dalić radio. Znao je vratiti cijelu momčad u obranu i znao je da će tijekom utakmice imati dvije-tri prilike. Pa pogledajte iz kojih klubova dolaze naši igrači – iz Barcelone, Bayerna, Manchester Cityja, Intera, Milana... Nismo danas ništa slabiji od reprezentacije koju smo imali kod Dalića. A rezultat ove utakmice najviše će ovisiti o Španjolcima i tome koliko će nas željeti poštedjeti. Jer vidimo da je to reprezentacija koja gotovo svakome zabije nekoliko golova.
Ubili smo našu ligu
Kako gledate na Modrićevu situaciju? Je li s 41 godinom trebao doživljavati ovakve poraze?
– Jako poštujem Perišića i Modrića, ali mora postojati trenutak kada treba stati. Upravo je Liga nacija bila prilika da izbornik Bilić isproba mlade igrače i stavi im odgovornost na leđa – Vuškovića, Ivanovića, Fruka, oba centarfora, Belju i Matanovića, pa Kotarskog i Pandura... Trebali su igrati oni koji će biti u reprezentaciji sljedećih deset godina. Neke mi stvari tu nisu jasne: Musa je prve dvije utakmice bio na tribini, a treću je počeo u prvih 11. Da se razumijemo, meni se Musa sviđa jer ima brzinu... – dodao je Ivan Pudar i na kraju poentirao:
– Nažalost, ne samo da ne ulažemo u našu ligu, nego je i uništavamo. U njoj imamo 50 posto stranaca, a samo ih je u Hajduku 14. Pa je li to moguće za klub čija je škola nekoć bila među najboljima u Europi!? Mi naprasno guramo neko dijete samo da bismo ga prodali i zakrpali financijske rupe, a ne zato da bismo ga zadržali i gradili jak Hajduk.
Sve je jasno, orjunaški bizon mora biti najuren odmah ili slijedi velika šteta Hrvatskoj