Život ponekad piše baš zanimljive priče koje se pune uspona i padova. U jednom trenutku sasvim iznenada dođeš na krov svijeta, osjećaš se kao u sedmom nebu, a onda si odjednom opet bolno prizemljen i nadaš se da ćeš se opet nekako vinuti u visine.
Pritom je jako teško ostati pribran, jer taj koloplet emocija na svakom bi ostavio traga.
Takva priča zadesila je hrvatskog nogometaša Franka Kovačevića, koji je u samo godinu dana od anonimnosti došao do svjetskih naslovnica, da bi sada, točno godinu dana kasnije, ponovno pao u anonimnost.
Riječ je o talentiranom nogometašu čiji je put bio trnovit, nikako nije uspijevao ispuniti svoj potencijal, sve dok u ljeto 2025. godine nije donio najbolju odluku u svojoj karijeri i potpisao za Celje.
Franko je tamo eksplodirao, zabijao je kao na traci, u kojem god natjecanju igrao. U listopadu prošle sezone bio je najbolji strijelac u europskim kvalifikacijama u tom trenutku, prvi topnik slovenske lige. U 21 nastupu za Celje protivničke mreže tresao je čak 24 puta. To mu je donijelo jednu instant svjetsku slavu, jer brojni ugledni sportski mediji prenijeli su priču o Hrvatu koji ne igra za reprezentaciju, a u tom trenutku s Harryjem Kaneom dijeli titulu najboljeg strijelca na svijetu.
Na njegove sjajne nastupe nije ostao imun ni tadašnji izbornik Zlatko Dalić koji je Kovačevića stavio na pretpoziv, s obećanjem da će, nastavi li tako igrati, dobiti poziv u izabranu vrstu. Franko je nakon toga odgovorio onako kako je i trebao, odmah u sljedećoj utakmici postigao je dva pogotka.
Mediji su ga u tom trenutku stalno zvali, davao je intervjue, govorio o tome kako sanja igranje u reprezentaciji, trening s Modrićem. Riječ je o izrazito skromnom i pozitivnom dečku, koji je zadobio i simpatije javnosti nakon svojih istupa.
Nije, jasno, izostao ni interes brojnih klubova, a najzvučnije je odjeknulo pisanje španjolskih medija da ga prati Sevilla.
Transfer se na kraju i dogodio, ali nije bio tako zvučan, izabrao je mađarski Ferencvaroš. Odšteta je iznosila 3 milijuna eura, što je za Celje bio rekordan iznos.
Nije ni tamo loše krenuo, u mađarskom prvenstvu u prvih je šest utakmica postigao četiri pogotka i upisao asistenciju, u Europi je igrao nešto manje, a onda je krenula prva manja kriza. Zaredao je šest, sedam susreta bez pogotka, da bi na kraju sezone stigao pravi peh. Ozlijedio se, što ga je udaljilo od travnjaka, a i dan danas to nije iza njega. Na početku sezone klub ga nije prijavio za Europu, trener je rekao da nije još spreman, a kad se vratio treninzima, ponovno se ozlijedio. Dva mjeseca trebalo mu da se opet vrati, odigrao je prije desetak dana 23 minute, da bi obnovio ozljedu. I sam trener rekao je da Kovačević dobro radi, ali da ima veliki peh i da mu nije jasno kako je moguće da je triput imao istu ozljedu.
Pred njim je opet trnovit put povratka, a mi se nadamo da će Kovačević uspjeti iz ovoga izaći još jači i vratiti se u formu u kakvoj je bio kad je punio stupce svjetskih medija.
Tko je Franko Kovačević?
Još kao kadet Rijeke privukao je pozornost velikih europskih klubova, među kojima je bio i Bayern, no umjesto bavarskog giganta, koji ga je htio dovesti u juniorsku momčad, odlučio je prihvatiti poziv Hajduka. Na Poljudu je upisao svega 10 nastupa, a dolaskom Siniše Oreščanina pao je u drugi plan i početkom 2019. potražio novi izazov u Rudešu.
Slijedile su brojne stanice – druga momčad Hoffenheima, američki Cincinnati, ciparski Pafos, slovenske Domžale, njemački Wehen te južnokorejski Gangwon. Na svakoj od tih adresa Kovačević je skupljao iskustvo, brusio svoj napadački instinkt. Činilo se da će njegova karijera ostati u sjeni neispunjenog potencijala, a onda je stigao već opisani odlazak u Celje.