Henrik Larsson je ipak nešo više

Euforiju i grozničavo iščekivanje tko će kao prvi u skupini poći u Njemačku, a tko će potražiti propusnicu u dodatnim kvalifikacijama, Šveđani ne poznaju. Ulice, kafići i trgovine Stockholma krcate su mirnim i uljudnim licima. Šveđani komuniciraju bez strasti i žestine, racionalni su i odmjereni. Pristojnost je riječ koja ih bolje opisuje. A spoznaja da švedski jezik gotovo ne poznaje psovke, te im je krajnji vulgaran domet izraz "kvragu" (rabe ga kad su posebno razjareni), dobar je pokazatelj tko to dolazi na nogometni megdan Hrvatima. Sušta suprotnost!

Lučiću pohvale
Glavno mjerilo javnog uvažavanja nogometaša jest isključivo njegov učinak na terenu, a simpatije su rezervirane za rijetke pojedince. Stockholmska sportska svakodnevica pod okupacijom je hokejske lige, a ostala šlagerska mjesta u čitanima "Svenska dagbladetu" i nešto žućem "Aftonbladetu" zauzima domaće nogometno prvenstvo i njegovi ključni igrači. Među njima je, pišu, i povratnik Teddy Lučić, švedski reprezentativac hrvatskog podrijetla koji igra u Hackenu.  Nogometnoj  reprezentaciji više su mjesta počeli posvećivati tek jučer, kad se i reprezentacija okupljala u Beču.
 Zlatana (nikad ga ne zovu Ibrahimović) Šveđani smatraju najkvalitetnijim igračem, svjesni njegova izvanserijskog nogometnog umijeća.

Larsson je najveći
Čudesni Zlatan uglavnom izbjegava razgovore za medije - osim službenog nastupa na konferencijama za novinare, od njega se teško izvlači i riječ. Kažu Šveđani da nije bilo tako dok je bio mlad napadač domaće lige. Znao se i zaletjeti pokojom samouvjerenom rečenicom koja bi zapanjila skromne Skandinavce, pa je, nakon što su zaredali javni komentari da mu je "ego velik poput Stockholma", mudro zaključio kako je bolje ne govoriti dok nema koju pametnu za reći.
Simpatije, pak, Šveđani imaju spram Henrika Larssona, koji je za njih još uvijek najveći. O Zlatanu govore sve najbolje, ali Larsson je za njih nešto više, barem dok se napokon ne oprosti od igre. Pokušao je, no nacija je tražila povratak.