Nakon izbora za novi Nadzorni odbor i imenovanja novog sportskog direktora Gorana Vučevića Hajduk je napokon prionuo završavanju poslova na ljetnom nogometnom tržištu. Uzevši u obzir da je prošle sezone nešto očito nedostajalo momčadi, a i da je iz Hajduka na ljeto otišlo deset igrača, bilo je jasno da se splitski klub mora pojačati kako god zna. Dok su Dinamo i Rijeka nizali akvizicije, navijači Hajduka tjednima su čekali prve poteze te ih sada i dočekali. Hajduk je početkom tjedna službeno objavio dolaske desnog beka Frana Karačića iz Lokomotive i veznjaka Adriona Pajazitija iz Fulhama (prošlu sezonu igrao u Gorici), a ako ne bude većih iznenađenja i promjena situacije, na Poljudu će im se pridružiti i dva čovjeka s iskustvom igranja za hrvatsku reprezentaciju: 31-godišnji Ante Rebić i 30-godišnji Ivica Ivušić.
Silić ipak na klupi
Kod Ivušića je situacija poprilično jasna, on iz ciparskog prvaka Pafosa (za odštetu od 500 tisuća eura) dolazi u Hajduk biti prvi vratar momčadi. Prvotna zamisao Hajduka bila je promovirati mladog Tonija Silića u prvog vratara, budući da je struka kluba zbog loše odigranog proljeća izgubila povjerenje u dotadašnjeg prvog vratara Ivana Lučića, te dovesti iskusnog vratara koji bi Siliću bio zamjena i svojevrstan mentor. Odluka bivšeg sportskog direktora Francoisa Vitalija pala je na Ivana Banića iz Gorice, s kojim je praktično sve bilo dogovoreno, no Hajduk je odgodio finalizaciju dogovora jer se znalo da slijede strukturalne promjene u klubu, a Banić više nije htio čekati i otišao je u Sarajevo.
Banić nije htio čekati i zato što je novi trener Hajduka Gonzalo Garcia, čim je došao u klub, inzistirao na dovođenju Lovre Majkića iz Istre, i to za ulogu prvog vratara. Hajduk u tome nije uspio jer je grčki Aris bio spremniji isplatiti Istri odštetu za Majkića, no bijeli su s novom garniturom pronašli još i bolje rješenje – iskusnog Ivušića, koji je prošle sezone s Pafosom osvojio naslov ciparskog prvaka, primao najmanje golova po utakmici u ligi (0,7) i bio drugi po sačuvanim čistim mrežama (13). Profilno gledano, Ivušić je totalna suprotnost od prošlosezonskog prvog vratara Lučića. Dok je Lučićev glavni forte bio igra nogom, a najveća slabost zaustavljanje udaraca, kod Ivušića su te dvije karakteristike praktično obrnute u njegovoj hijerarhiji vještina. Ono u čemu se Ivušić posebno ističe je branjenje kaznenih udaraca. U Pafosu ih je u protekle dvije sezone obranio četiri. Ukupno gledano, Ivušić bi trebao biti veliki vratarski napredak za Hajduk u odnosu na prethodne sezone, a posebno bi se trebao smanjiti broj neforsiranih grešaka, kojih je Lučić imao napretek.
Rebić nije izvan ritma
Hajduku je vrlo blizu i Rebić. Ako se sve uspješno finalizira, krilni napadač bio bi četvrti srebrni vatreni sa SP-a 2018. u Rusiji koji je u proteklih godinu dana zaigrao za Hajduk, nakon Perišića, Rakitića i L. Kalinića. Nakon završetka ugovora s Lecceom Rebić je slobodan igrač i spreman je pristati na znatno manju plaću od one koju je imao u Italiji kako bi zaigrao za bijele.
U zadnje četiri sezone (posljednja sezona u Milanu, pa Bešiktaš i Lecce) Rebić je u priličnom padu, o čemu najbolje govore brojke od ukupno osam golova i devet asistencija zajedno u te četiri sezone, odnosno ukupno 111 utakmica. Prošle sezone u talijanskom prvoligašu Lecceu nije bio prvotimac, ali je većinom ulascima s klupe skupio 27 nastupa, tako da se ipak ne može govoriti o igraču koji je nespreman ili izvan ritma.
Iako nije ni blizu svojih optimalnih partija iz dana u Eintrachtu ili iz početaka u Milanu, Rebić bi svojom kvalitetom itekako na HNL razini bio pojačanje za Hajduk, koji sad već godinama muku muči s učinkom krilnih igrača. Prodornost koja je još uvijek prisutna, ulasci u dubinu i velika količina trke i agresije izvan posjeda, svi ti elementi upravo su ono što bi Hajduk profilno trebao tražiti u ulozi takozvanih ofenzivnih pomagača Marka Livaje.
Odakle pare molim? A sisate drzavu.