Odluka uprave Hajduka da potjera Marka Livaju s priprema u Sloveniji zbog kršenja klupske discipline izazvala je potres kakav se na Poljudu dugo ne pamti. Službeno priopćenje bilo je kratko i šturo, no neslužbene informacije brzo su iscrtale pozadinu priče koja puno više govori o samom klubu nego o igraču. Prema dostupnim informacijama, incident je započeo nakon što je osam igrača, uključujući kapetana, odlučilo proslaviti pobjedu hrvatske reprezentacije, ostajući vani duže nego je to dopušteno. Sportski direktor Robert Graf i trener Gonzalo Garcia donijeli su odluku o kazni - dodatnom trčanju za cijelu grupu. Svi su je prihvatili, osim jednog. Marko Livaja, navodno, odbio je izvršiti kaznu, što je dovelo do žestokog verbalnog sukoba s trenerom i sportskim direktorom. Epilog je bio drastičan i munjevit - kapetan je udaljen s priprema i poslan natrag u Split. Potez koji uprava naziva principijelnim, stavljajući "Hajduk na prvo mjesto", za mnoge je tek kulminacija nelogičnosti i licemjerja koje godinama definira vođenje splitskog kluba. Jer, godinama se ta ista uprava skrivala iza autoriteta svog najboljeg igrača, a sada ga je potjerala zbog neposluha.
Od svog povratka na Poljud u veljači 2021. godine, Marko Livaja postao je puno više od nogometaša. U gradu koji živi za Hajduk, on je prerastao u simbol, vođu na terenu i izvan njega, te figuru s neupitnim autoritetom među navijačima i, što je najvažnije, u svlačionici. Njegov ostanak u klubu redovito se predstavljao kao ključni zadatak svake uprave, a njegova karizma i pogoci nerijetko su bili jedina svijetla točka u sezonama ispunjenim turbulencijama i razočaranjima. S 28 pogodaka u sezoni 2021./22., srušio je klupski rekord star gotovo 90 godina, postavši najbolji strijelac lige i najbolji igrač po izboru kapetana. Hajduk je postao potpuno ovisan o njemu, ne samo u igračkom smislu, gdje je bio uključen u više od 60 posto pogodaka, već i u psihološkom. Livaja je bio taj koji je smirivao tenzije, stajao pred navijačima nakon poraza i svojom prisutnošću maskirao brojne slabosti momčadi i manjak klupske strategije. Dopustilo mu se da bude veći od kluba jer je to u tom trenutku klubu odgovaralo.
Upravo zato odluka o njegovom udaljavanju djeluje kao zakašnjeli i neuvjerljivi pokušaj uspostavljanja autoriteta. Dolazi u kontekstu dugogodišnje nestabilnosti i lutanja u vođenju kluba. Od posljednje titule prvaka 2005. godine, Hajduk je promijenio čak 24 trenera, uz bezbrojne promjene predsjednika i sportskih direktora. Kritičari uprave godinama ističu potpuni manjak dugoročne vizije, što se očituje u paničnim smjenama i nedosljednoj politici transfera. Strategija kluba za period od 2021. do 2027. godine, koja je pompozno najavljivala dva naslova prvaka i redovite nastupe u Europi, do sada je ostvarila tek dva Kupa, trofeja koji su stigli isključivo na krilima igrača kojeg se sada klub odriče. U takvom okruženju, potez prema Livaji ne djeluje kao principijelnost, već kao traženje alibija i prebacivanje odgovornosti za vlastite neuspjehe na pojedinca koji je, unatoč svojim manama, predugo bio jedino za što se klub mogao uhvatiti. Pogledamo li, dakle, objektivno, Livaja je zadnjih godina postao najsnažnija pojava s kojim se Hajdukov navijački puk takvom lakoćom identificirao! Zar to nije najjača snaga splitskog kluba otkako postoji!? U redu, pravila moraju postojati, no oni koji vam donose više, imaju i malo drugačiji status. Tako stvari funkcioniraju u svakom sustavu i sigurno ista pravila ne vrijede za najbolje igrače, ikone i one koji su tek dio taktičke postavke!
Naravno, nitko ne spori da Livajin karakter nije jednostavan. Njegova karijera, od Atalante do AEK-a, bila je isprepletena disciplinskim problemima i sukobima s autoritetima. Kulminiralo je to i njegovim povlačenjem iz reprezentacije nakon sukoba s navijačima na Rujevici, gdje je osjetio da nema dovoljnu zaštitu izbornika. No, Hajduk je znao koga dovodi. Znali su da ne dobivaju samo vrhunskog igrača, već i kompleksnu osobnost koja ne trpi polovična rješenja i lažni autoritet. Godinama su tolerirali i poticali njegov status nedodirljivog jer im je donosio mir u kući. Sada, kada je taj isti karakter okrenut prema njima, odjednom je postao problem. Pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest: je li ovo početak nove, čvršće i principijelnije ere u Hajduku, ili samo još jedan u nizu nelogičnih poteza uprave koja se sada odriče igrača iza čijeg se kulta ličnosti dugo skrivala? Informacije da su mu poručili kako je slobodan potražiti novi klub bez odštete zvuče kao nevjerojatan zaokret. Budućnost će pokazati je li Hajduk ovim potezom konačno stao na svoje noge ili si je pucao u obje. A zanimljivo će biti kako će se ovaj potez odraziti na marketinški koncept u kojem je Livaja već godinama najprodavaniji brend! Tko će nadoknaditi taj minus u klupskoj blagajni!? Je li Gennaro Gattuso odgovarao zato što je srozao cijenu Rokasu Pukštasu? Ako stoji teza da u momčadi mora postojati hijerarhija i da nitko nije iznad kluba, onda stoji teza da oni koji donose odluke u Hajduku, Graf ili Garcia, moraju voditi računa najprije o interesu kluba, a tek onda brinuti kako će nametnuti svoj autoritet. U suprotnom, rade štetu, a već sutra mogu otići. I tko će odgovarati kada se podvuče crta!?
Za Gattusa savršen igrač, za Garciu diverzant u vlastitim redovima. Po mom mišljenju, Livaja je fantastičan igrač, ali na žalost ne radi ni blizu na sebi, kao što to čine Ronaldo i Modrić. Možda je, za svoj daljnji napredak u karijeri, trebao otići lani s Gattusom.