Give me five! Peto zlato proslavila s mamom koja ju je iznenadila

Sandra Perković nije mogla bez drame čak i u sezoni kada je nedodirljiva, u sezoni u kojoj drži šest najboljih rezultata na svjetskoj rang-listi.

Na kraju krajeva, u sezoni u kojoj joj nijedna europska bacačica diska nije bila bliže od šest-sedam metara. A drama je bila jer je trebalo pet serija da preuzme vodstvo hicem 67,62 metra.

>> Pogledajte dodjelu medalja u bacanju diska

Video: Damir Mrvec

– Kako se osjećam? Jako lijepo kad osvojiš peto zlato zaredom. Taj peti nastup na europskim prvenstvima ispada da mi je donio neočekivani stres. A sve je bilo savršeno prije ulaska u natjecanju. Jako sam se dobro osjećala na zagrijavanju, napravila sam odličan tonus. I znala sam u podsvijesti, ako je sve tako dobro, da nešto neće biti dobro. Bilo bi mi puno draže da sam bila loša u pripremama za finale nego na samom natjecanju. Čak je i zagrijavanje uoči prvog hica prošlo dobro, bez obzira na to što su ta dva probna hica završila u mreži. A to se događa kada sam spremna – rekla je Sandra.

Drama je počela već u prvoj seriji, a nastavila se sve do pete serije?

– Sama sam se sebi smijala kada nakon tri serije nisam uspjela prebaciti preko 60 metara. I sve nešto čekam, hajde, sad će taj pravi hitac. A kroz misli mi svašta prolazi. Prolazi mi misao – evo, sad kad trebaš osvojiti peto zlato ne možeš. Netko to ne da.

Saša puno pomaže

Mislima se vraćam u Berlin, na Svjetsko prvenstvo 2009. godine. Tada sam bacila 61,77 i mislim si – što bih sada dala za tu dužinu. U tim trenucima Edis Elkasević, moj trener, vidi da se gubim i zove me da dođem do ograde. I rekao mi je: “Nemaš više što čekati. Baci disk iz sve snage, idi na sve ili ništa.” I ja krenem na sve ili ništa u četvrtoj seriji i disk završi u mreži – prisjeća se subotnjeg nastupa Sandra.

I dok je ona proživljavala teške trenutke, cijeli stadion bio je u transu jer je Njemačka tu večer osvojila najveći broj zlatnih medalja u jednom danu. A smiješila im se i ona potpuno neočekivana u ženskom disku jer je vodila Nadine Muller.

– Gledam muški skok u vis, Njemačka slavi. Gledam ženski dalj, Njemica pobjeđuje. Gledam ženski disk, Njemica vodi. Rekla sam sebi – ma nema šanse da dopustim da ovo bude potpuno njemačko slavlje. Samo mi je bilo bitno da taj disk konačno izleti pored mreža. Rekla sam sebi – nemoj čekati tu šestu seriju. I konačno sam uspjela. Sad sam shvatila da nije lako osvojiti pet zlata zaredom jer bi onda bilo puno njih. Ovako, sad sam jedina i osjećaj je predivan – rekla je Sandra.

Iznenadila vas je mama na tribini?

– Daaa. Nisam znala da je došla i onda sam je vidjela kad je sve završilo. I pitam je: “Ti si tu?” A ona mi odgovara: “Kako da propustim povijest, kako da propustim osvajanje petog zlata.” A ja joj odgovorim: “Sad si došla i tko zna kad”, ha-ha-ha. Šalim se, naravno. Jako mi je drago što je mama bila uz mene premda to nisam znala – istaknula je.

Sjetila se za vrijeme finala i svih onih brojnih natjecanja koja su bila isto stresna. Sjetila se SP-a u Pekingu gdje je tek u šestoj seriji osvojila medalju, sjetila se OI u Riju kada je u kvalifikacijama imala dva kiksa i samo još jedan pokušaj da baci normu za finale...

– A bilo je toga još. Ja želim biti staromodan tip. Želim stvari odmah postaviti na pravo mjesto već nakon prvog hica i da mirno odem kući. Ne želim ovakve stresove. Dobro, ja nikad ne paničarim. Nisam ni sada.

Sandra je ove sezone malo proširila stručni štab. Uz Edisa Elkasevića trener joj je i Saša Milošević.

– Saša je pomoćni trener i sparing-partner. On radi puno sa mnom u teretani – naglasila je.

Uz nadimak kraljica diska, Sandra je nakon Berlina dobila još jedan: “Daj mi pet”.

– Još nisam svjesna da je ovo povijest. Valjda ću to spoznati za nekoliko dana, kada se potpuno smirim – rekla je.

Veselim se Hanžeku

Sezona još nije završila?

– Daleko do toga. Imam završnicu Dijamantne lige u Bruxellesu 31. kolovoza. Tamo moram biti puno ozbiljnija nego ovdje. Tamo dobro poznajem i krug i mrežu i stadion. Da, poznajem i djevojke s kojima ću se nadmetati. Nakon Bruxellesa čeka me nastup na Hanžeku. Nadam se da će doći veliki broj navijača i da će disk za kraj sezone daleko odletjeti. I za sam kraj sezone čeka me Svjetski kup u Ostravi 8. i 9. rujna. To će biti treći Svjetski kup na kojem ću nastupiti. I nakon toga odmor – kazala je o svojim planovima Sandra.

Ove sezone imali ste samo jedan hitac preko 70 metara. Možemo li očekivati do kraja sezone barem još jedan?

– Meni je Berlin bio toliko stresan da sam počela razmišljati mogu li prebaciti 60, a kamoli 70 metara. Zadnji put sam imala ovako slabu seriju hitaca još tamo 2010. na Europskom prvenstvu u Barceloni kada sam na kraju osvojila zlato hicem u posljednjoj seriji – 64,67 metara.