Strahovalo se u Splitu da će Hajduk nakon povijesne pobjede protiv Rakowa u četvrtak biti 'prazan'. Bijeli su u četvrtak ne samo ostvarili tešku pobjedu nakon 120 minuta nogometa, nego ostvarili i pobjedu koja je donijela plasman u glavnu fazu Konferencijske lige prekinula predugi, 16-godišnji post igranja u glavnim fazama europskih natjecanja. Sa svim tim na umu, nije bilo čudno da je uoči današnjeg dvoboja petog kola HNL-a protiv Lokomotive trener Hajduka Gonzalo Garcia izjavio da su se "neki igrači potpuno ispraznili, i mentalno i fizički".
Međutim, sastav Hajduka je protiv momčadi bivšeg igrača Hajduka Nikice Jelavića izgledao svježije, rastrčanije i kvalitetnije nego i u jednoj utakmici ove sezone (da, čak i kvalitetnije nego u onima protiv Žalgirisa), a da se pritom nije pretjerano promijenio u odnosu na utakmicu protiv Rakowa. U sastavu su bile tri promjene; u vezni red su umjesto odlazećih Rokasa Pukštasa (Middlesbrough) i Nike Sigura (Toulouse) stupili Adrion Pajaziti i Alberto del Moral, a na desnom krilu je priliku umjesto Abdoulieja Sanyanga Bambe dobio Anđelo Šutalo.
Svatko tko je detaljno pratio ovaj dvoboj reći će vam istu stvar - zaista je bio melem za oči gledati Hajdukove nogometaše u ovom dvoboju. Posebno se to odnosilo na napadački dio igre Garcijine momčadi, koji je bio put sjajnih kretnji bez lopte, lucidnih driblinga, preciznih dodavanja u dubinu te možda i najvažnije, kvalitetno donesenih odluka u posljednjoj trećini. Moguće je da Lokomotiva nije pravo mjerilo, posebice kad se uzmu u obzir tri uzastopna poraza zagrebačke momčadi, ali Hajduk je proteklih godina često znao biti u grču i protiv slabijih suparnika. Ovdje ni miligram grča nije postojao.
Svi napadački igrači; Šego, Šotiček, Šutalo, Dalisson, Bamba, Huram i Livaja, napravili su nekolicinu kvalitetnih poteza u napadačkom dijelu igre, rješavali se suparnika, kvalitetno upošljavali svoje suigrače ili opasno prijetili suparničkim vratima. U napadačkom dijelu treba istaknuti i Pajazitija, ali i Šimuna Hrgovića, koji su također bili kontinuirane prijetnje iz nešto povučenijih pozicija, što dodavanjima, što udarcima.
Najbolje će ovaj dvoboj vjerojatno opisati činjenica da je vratar Lokomotive Josip Posavec bio uvjerljivo najbolji nogometaš gostujuće momčadi. Bivši vratar Hajduka je na Poljudu upisao fenomenalnu i prilično rijetku brojku od deset obrana, od kojih je većina njih uistinu bila fantastična. Kad vam je vratar daleko najbolji igrač, a izgubite 2:0, onda znate koliko je suparnik bio nadmoćan. A još je k tome Hajduk dva puta gađao okvir gola te imao nekoliko udarca koji su otišli par centimetara od suparničke mreže. Ukupan omjer u udarcima bio je 22:4, a 13:2 u udarcima u okvir u korist Hajduka.
Dojam je da igrače Hajduka dvoboj protiv Rakowa nije ispraznio ni fizički ni psihički, kako se to Garciji činilo, nego su ih konačan plasman u Europu i skidanje te dugogodišnje kletve zapravo rasteretili i opustili. Dugo nismo gledali baš ovako rasterećen, razigran i zabavan Hajduk, iako su rezultati nekih drugih ovosezonskih utakmica na papiru izgledali bolje nego ovih 2:0 protiv Lokomotive. Možda je tome donekle pripomogla i energija na Poljudu, to jest činjenica da su navijači Hajduka prvi puta zapljeskali i pozitivno skandirali Garciji, umjesto dosadašnjeg zviždanja i prijezira.
Europska sezona definitivno neće biti laka, ali uoči nje je vrlo lijepo vidjeti ovakav Hajduk, ne samo zbog uvertire u Europi, već i zbog potencijalne napetosti HNL-a. Budimo realni, HNL je najzanimljiviji kad na ljestvici postoji rezultatska neizvjesnost na vrhu, o kome god bila riječ.
VEZANI ČLANCI: