Prvi put nakon 15 godina, odnosno nakon preoblikovanja kluba, Poljudom se glasno orilo: "Uprava, odlazi!" Novi kiks, odnosno samo bod protiv Istre (2:2) upalio je (ponovno) alarme na Poljudu. Bijeli su osvojili tek jedan od mogućih šest bodova u prva dva prvenstvena kola, jasan je to pokazatelj da u Hajduku na početku sezone puno toga ne funkcionira.
Najlakše bi, kao i u većini slučajeva, prstom bilo pokazati u trenera Gonzala Garciju, no problem je u Hajduku puno veći od osobe koja je na klupi.
Uprava je oslabila momčad
Doduše, i Urugvajac na splitskoj klupi zaslužuje kritike jer kiks protiv Istre nije samo izoliran slučaj, već pravilo. Hajdukova igra prema naprijed je dobra, tu Garciji treba dati kredita, no obrambeno je Hajduk katastrofalan – u pet od sedam službenih utakmica ove sezone primio je najmanje dva pogotka. To je dokaz da se tu ne radi o individualnim pogreškama obrambenih igrača ili lošijoj večeri, već o loše posloženoj obrani, s puno slabosti koju suparnici itekako koriste. A za to mora odgovarati trener. Zato, želi li Garcia ostati trener, mora što prije pronaći balans između solidne napadačke igre koju je stvorio i loše obrane koju trenutačno ima.
No, Garciji isto tako treba dati i opravdanje, odnosno jasno reći da je Uprava kluba učinila sve da mu oteža posao na početku sezone. Hajduk je praktički potjerao trojicu važnih igrača – Krovinovića, Šarliju i Gillamona, odrekao se i iskusnog Karačića, sve zato jer su klubu postali preskupi njihovi ugovori. No, sva četvorica nabrojenih bolji su igrači od onih koje je klub doveo kao zamjene. Šarlija je u obrani radio kikseve, ali neosporno je bolji igrač od belgijskog stopera Aleca Van Hoorenbeecka, kojeg su igrači Istre u nedjelju vrtjeli kao na ringišpilu. Van Hoorenbeecka su na Poljudu predstavili kao sjajnog stopera, ali po čemu je to sjajan igrač koji je sa svojim prethodnim klubom ispao u drugu ligu i pritom bio jedan od najkritiziranijih igrača?
Malo toga, ili gotovo ništa, zasad nisu donijela ni ostala pojačanja, desni bek Mathieu Acapandi, veznjak Etnik Brruti, brazilski "fantazista" Dallison. Svi oni samo su prinove, a jedini pravi igrač kojeg je klub doveo u ovom prijelaznom roku je Marin Šotiček, bivši lokos koji je na Poljud stigao iz Basela.
Uprava je, uglavnom, oslabila momčad u odnosu na prošlu sezonu, a još ako odu Sigur ili Pukštas, čiji su transferi najizgledniji, Garcijin posao postat će još teži.
Predsjednik Ivan Bilić ljetos je novog sportskog direktora Roberta Grafa predstavio kao revolucionara koji će za malen ili nikakav novac probrati sve najbolje slobodne igrače na tržištu, ali zasad to baš i nije tako. A baš činjenica da je Hajduk za sportskog direktora doveo čovjeka iz druge poljske lige govori o trenutačnom stanju splitskog velikana, odnosno klupskoj viziji i sposobnosti ključnih ljudi. A tu prije svega mislimo na najodgovorniju osobu, predsjednika Ivana Bilića, koji se više ne može skrivati iza trenera ili sportskih direktora. Jer to što ih stalno mijenja govori i o njegovoj nesposobnosti. Bilića u ovih 27 mjeseci na čelu Hajduka najviše pamtimo po tome da je promijenio čak četiri sportska direktora i Grafa postavio kao petog. Toliko o viziji i kontinuitetu koji je najavio kada je u travnju 2024. od Luke Jakobušića preuzeo čelno mjesto Hajduka. U tih 27 mjeseci Bilić nije osvojio nijedan trofej, ali nije pokazivao ni odlučnost u situaciji sukoba između Livaje i Garcije. I zato ne čudi da je sve više navijača Hajduka koji smatraju da je Bilić prvi koji treba otići s Poljuda.
Poručili su mu to jasno i na kraju utakmice s Istrom, kada je Bilić dobio i neke vrlo ružne uzvike od navijača s poljudskog stadiona. Na kraju njegovu "glavu" traži baš Torcida, skupina kojoj se on nikada nije želio zamjeriti. Za razliku od Jakobušića, koji je svojevremeno žestoko osudio Torcidino demoliranje poljudske tribine poslije utakmice kupa s Dinamom u travnju 2024. godine. Jakobušić je tada, pozirajući pred stotinama potrganih stolica, izjavio da ga je sram zbog divljaštva Torcide, a znakovito, tri tjedna kasnije postao je bivši. Jer, dirnuo je u osinje gnijezdo.
Nije kapacitet za Hajduk
Bilić je pak odabrao drugačiji put, navijačima se nikada nije želio zamjeriti, pa je umjesto pravog šefa često bio populist koji je previše osluškivao mišljenje navijača. Tako mu nije palo na pamet ispričati se NK Varaždinu na nedavnoj paleži njihova stadiona, već je to mudro odšutio. Ali, ni taj dobar odnos s Torcidom mu, sve je izglednije, neće pomoći. Jer, sve više navijača shvaća da je problem Hajduka ipak na najvišoj klupskoj poziciji, a ne na trenerskom mjestu. Sve više ljudi tvrdi da Bilić nema kapacitet voditi velikana poput Hajduka. I zato je Bilićeva pozicija prvi put ozbiljno ugrožena. Dođe li novo europsko razočaranje, još jedan prvenstveni kiks ili još jedna utakmica u kojoj Hajduk primi dva ili tri gola, nedjeljno skandiranje više neće biti izolirana reakcija, već jasan stav navijača koji traže smjenu čelnih ljudi. A tu će onda, po hijerarhiji, stradati Ivan Bilić. Uostalom, on kao predsjednik kluba i jest najveći krivac za stanje u Hajduku.
"Hajduk u krizi" - još nedostaje zahvaljujući famoznoj udruzi.