Nisam gledao mobitel, vjerujem da su Čilić i Ćorić čestitali. A pobjedu posvećujem roditeljima

Kad se Franko Škugor, nakon što je obavio uobičajene formalnosti - tuširanje, masaža, razgovori s novinarima - vratio u dvoranu, tribinama Gradskog vrta prolomio se ogroman pljesak. Šibenčanin je pokazao kako se treba boriti za svoju zemlju, ovom je pobjedom čini se “kupio” sve navijače naše reprezentacije, posebno Osječane. Ni on sam nije skrivao osjećaje...


- Ovu sam pobjedu doživio vrlo emotivno, a takav je bio i cijeli meč. Imao sam sjajnu podršku s tribina i u takvoj situaciji morate pružiti maksimum. Navijači vas naprosto natjeraju na dodatni napor - istaknuo je Škugor.


U petom setu spasili ste tri meč-lopte?


- Nisam puno razmišljao o tome, nastojao sam samo odigrati što bolje, izvlačiti iz sebe udarce koji su imali smisla.


Je li vam smetalo što su vas ljudi doživljavali kao rezervnu momčad?


- Ne krivim ljude što su tako razmišljali. Mi smo isto 365 dana na Touru, ali postižemo slabije rezultate, pa se to ne vidi. No, ne želimo zaostati, iako bi možda za ovu pobjedu ovima boljima trebalo samo 80 posto napora.


Barem na razini ATP Toura dosad nikad niste dobili meč nakon što ste izgubili prvi set?


- Nisam ni znao za takvu statistiku, možda je tako i bolje. No, sad sam prekinuo i taj niz.


Kako vam je bez Čilića i Ćorića? Jesu li vam čestitali?


- Ozračje u reprezentaciji je uvijek dobro, mi se svi dobro poznajemo. Nisam gledao mobitel, ali vjerujem da su mi čestitali.


Koji vam je cilj za ovu godinu, možete li u Top 100?


- Prošlih sam godina zadavao sebi takve ciljeve, ove ne želim na sebe stavljati takav pritisak. Teško je neke stvari prognozirati. Naglasak sam stavio na kvalitetnu tjelesnu pripremu i očekujem sve bolje igre u nastavku sezone. Kao što vidite, sve je moguće.


Kome poklanjate ovu pobjedu života? 


- Pobjedu poklanjam svojim roditeljima, oni su mi uvijek pružali najveću potporu - napomenuo je Škugor. 


Frankova majka Sandra radi u policiji, a otac Joso teniski je trener. Stoga nije ni čudo da je Franko počeo trenirati tenis već sa šest godina. Puno se radilo i ulagalo, a sada je čini se došlo doba ubiranja plodova.