U subotu navečer u Bergamu gotovo da i nije bilo navijača iz Hrvatske, a bilo ih je 30-ak, s kojim 22-godišnji Filip Hrgović (198 cm, 102 kg) ili zagrljajem ili poljupcem nije proslavio svoj plasman na Olimpijske igre. A učinio je to sa stilom, sa šestim prekidom u sedam ovosezonskih pobjeda, na način kojim nas je uvjerio da bi u Riju mogao biti kandidat za medalju.
Trenira i s djevojkom
– Za OI u Londonu borio sam se s nepunih 19 godina i dvaput zapeo na posljednjoj stubi, i to za po jedan bod, na SP-u protiv Kazahstanca Dička i na kvalifikacijskom turniru protiv Rusa Omarova. Od tada sanjam ovaj trenutak. Posljednji put ovako sam bio sretan 2010. kada sam postao svjetski juniorski prvak, a sretan sam ne samo zbog olimpijske vize, nego i zbog toga što sam je izborio pred svojim roditeljima, prijateljima i djevojkom – likovao je Hrgović.
A djevojka Marinela, prava ljepotica kakva i dolikuje takvom boksačkom asu, javnosti se predstavila upravo u Bergamu. Premda su zajedno već godinu i pol, njoj je ovo bio prvi izlazak pred kamere i mikrofone jer je to ovaj put bilo neizbježno. Lijepa Sesvećanka studentica je treće godine Ekonomskog fakulteta i odbojkašica drugoligaša Dubrave.
– Ne bih voljela biti u prvom planu i baš je ovo bio prvi Filipov meč koji sam gledala uživo. Pored ringa sve to izgleda brutalnije nego na televiziji, no nisam morala sklanjati pogled jer je Filip dominirao u svojoj borbi protiv Spahiua.
S obzirom na količinu poljubaca nakon Filipove pobjede, činilo se da su jako zaljubljeni.
– Kada je on u Zagrebu, mi smo gotovo svakodnevno zajedno, nerijetko i trčimo zajedno, a ja znam doći i na njegov trening. Čini se da sam prošla test njegova trenera Pijetraja, a treneri znaju biti sumnjičavi kada im se pulen veže za nekog izvan boksa. Kazao nam je Filip da mu je Marinela prva ozbiljna djevojka jer se prije toga pribojavao da bi ga ljubavne zavrzlame mogle odvući od boksa.
– Nadam se da se uvjerio da mu ozbiljna i stabilna emotivna veza zapravo može pomoći u karijeri. Prije nego što smo se dobro upoznali, bojala sam se da je Filip sirov, no on je zapravo jako dobra duša, a najljepše mi je kod njega što misli na druge prije nego na sebe. Pažljiv je i zanimljiv pa mi je s njim uvijek lijepo.
I doista, u trenucima velike sreće, Filip je mislio i na tri godine mlađeg brata Matiju koji nije došao u Bergamo.
– Jako ga volim i čim sam vidio da ga ovdje nema zaboljelo me srce. Matija se malo otuđio jer je morao prekinuti karijeru zbog problema sa zgrušavanjem krvi, a bio je talentiraniji od mene. Naš trener Leo rekao mi je da takav talent nikad nije vidio. Porazgovarali smo o tome i s majkom Ivom, inače diplomiranom kineziologinjom koja se posvetila obitelji s petero djece.
U bestežinskom stanju
– Nažalost, Matiji su se raspršili snovi zbog dijagnoze koja je upućivala na životnu opasnost kod bilo kakvog unutarnjeg krvarenja. On se zbog toga povukao u sebe, traži se i sada kao da je u nekom bestežinskom stanju. Tata Pero, inače zaposlenik tvrtke HAC-ONC, sebi je to racionalnije objasnio.
– Kao roditelju meni je drago da mi je samo jedan sin u boksu jer, uza sve te stresove, a svaka borba je stres, ne znam koliko bismo mi izdržali na dva fronta. Moj pokojni otac uvijek je Filipu govorio: "Ti si meni svjetski prvak svaki put kada iz borbe izađeš živ i zdrav". Kad vam je dijete boksač, roditeljski su strahovi neizbježni jer ovo je sport u kojem se samo jedan udarac može pretvoriti u tragediju – kaže Pero.
Filip Hrgović već je devetu godinu zaredom u Boksačkom klubu Pijetraj.
– Trener Pijetraj usadio mi je radnu etiku, stalno mi govori da vjerujem kako ću biti svjetski prvak.
I u trenucima svog slavlja Filip je suosjećao s klupskim suborcem Hrvojem Sepom.
– Jako se puno muči, živi kao spartanac i žao mi je što su mu uzeli tu pobjedu. I meni su suci to učinili u polufinalu prošle Svjetske lige protiv Murtuzalijeva pa mi je taj isti borac ove sezone predao borbu, navodno kako bi mi se na taj način odužio pa da ja zaradim bodove u utrci za Rio.