Očekujem vrlo izjednačenu utakmicu, a puno toga ovisit će o tome hoće li igrati Dinart. Koliko čujem, Francuzi su ga osposobili, protiv Danske nije igrao jer nisu htjeli riskirati, ali u finalu bi trebao biti na terenu.
Da ga nema, šanse bi nam bile puno veće, jer se Guillaume Gille ne može boriti s Vorijem, ni snagom (težinom) niti visinom, i onda bismo bili na konju. Ali bude li Dinart igrao, bit će nam puno teže.
No, imamo i mi adute i odlučujuća bit će trenutačna forma glavnih igrača. Ne treba očekivati da pritisak publike može slomiti Francuze kao Poljake, jer su Francuzi u posljednjem kolu drugog kruga imali generalnu probu i znaju što ih čeka.
U petak je bilo očito da su Poljaci pali pod pritiskom 15 tisuća navijača. Izuzev jednog igrača, u prvih 15 minuta nisu znali gdje su. Bili su šokirani, nakon Varaždina i Zadra gdje su uglavnom igrali pred dvije tisuće ljudi, sad je protiv njih bila puna Arena i to nisu izdržali.
U finalu će odlučujuće biti sitnice, jer koliko god Francuzi izgledaju uvjerljivo, nisu kvalitetnija momčad od naše. Pa pogledajte koliko su napredovali Duvnjak i Čupić, uz Laca, Peru, Vorija, Balića potpuno smo im ravnopravni.
Jedini nam je problem lijevo krilo gdje nemamo pravog internacionalca. Vidjelo se na Hrvatinu u polufinalu da je impresioniran i ja bih svakako razmislio o Špremu. I zbog toga što ima iskustvo igranja u finalu i zato što je pravi rambo-tip za finala.
Domaći teren je svakako prednost, vjerujem da će u sumnjivim situacijama dvije-tri lopte otići na našu stranu. Uz to, Francuzi su u kratkom roku dvaput putovali od Zagreba do Splita i stoga vjerujem da će naši rukometaši biti malo odmorniji.
Francuzima je slaba točka Fernandez kao dešnjak na mjestu desnoga vanjskog igrača, nije ni finter, a njegova zamjena Joel Abati ne može dugo izdržati u igri.
Karabatića se može zaustaviti jer nije toliko brz koliko je jak. Zato na njega jači igrač treba izaći van i potom se samo usredotočiti na fintu.