Dokumentarni film "Mostarska lasta" autora Muhameda Bikića izuzetno je emotivna priča o mostarskim legendama i simbolima Starog mosta. Riječ je o nedavno preminulom Emiru Baliću i našem sugovorniku Lorensu Listi, koji se zaustavio na 13. pobjedi kako bi se izjednačio s Balićem i obojici osigurao status rekordera.
Razlika je u ulasku u vodu
Kada ste odlučili završiti karijeru?
– Kada sam osvojio desetu titulu, bilo mi je jasno da bih mogao dostići Emirov rekord, možda ga čak i nadmašiti. Ipak, gotovo preko noći donio sam odluku da to neću učiniti. Skokovi su vrlo specifičan sport. No za nas nisu samo sport poput nogometa ili košarke nego i tradicija. Mostar je dobio ime po mostarima, čuvarima mostova, a skokovi sa Starog mosta neodvojiv su dio identiteta našega grada. Imao sam osjećaj da bih rušenjem Emirova rekorda na neki način prešao granicu koju nisam želio prijeći. Danas smo izjednačeni i smatram da smo obojica pobjednici.
Što se ocjenjuje pri skokovima sa Starog mosta?
– Ocjenjuje se više elemenata. Važni su izlazak na skakaonicu, ponašanje prije skoka, pogled prema mostu i držanje skakača na samom mostu. Kada skakača pozovu na mjesto s kojeg će skočiti, važno je da to učini samouvjereno. Ne bi smio pokazivati pretjeranu tremu, iako je razumljivo da osjeća strah. Ipak, riječ je o visini od otprilike 20 do 25 metara, za što je potrebno mnogo hrabrosti. Kod skoka na glavu, odnosno mostarske laste, važno je da se skakač što snažnije odrazi i postigne što veću visinu. Nakon toga slijedi let, tijekom kojeg tijelo treba biti što mirnije, bez suvišnih pokreta.
Koja je glavna razlika između tradicionalnih mostarskih skokova i olimpijskih skokova u vodu?
– Najveća je razlika u ulasku u vodu. Kod tradicionalnih mostarskih skokova cilj je napraviti što veći pljusak, odnosno takozvani štrap. Kod olimpijskih skokova cilj je upravo suprotan – što manje prskanja. Ulazak u vodu najteži je dio skoka. Skakač ulazi pod određenim kutom, a udar može biti vrlo jak. Iako se prvo ulazi rukama, tijelo trpi veliko opterećenje, što može dovesti do ozljeda i drugih neželjenih posljedica. Mislim da gotovo ne postoji skakač koji se tijekom karijere nije ozlijedio skačući sa Starog mosta. Nakon izvedenog skoka stručni žiri, koji čine iskusni skakači sa Starog mosta, ocjenjuje ukupan dojam i kvalitetu izvedbe mostarske laste.
Vrijedi li još uvijek ona poznata izreka da nisi pravi Mostarac ako nisi skočio sa Starog mosta?
– To je više vrijedilo prije rata, kada su se djeca kupala u Neretvi i skakala s manjih stijena. Kada bi vidjela svoje vršnjake kako skaču s dva, tri, četiri ili pet metara, i sama bi poželjela pokušati. Danas je situacija drukčija. Imamo mostarske juniore i učimo djecu skakati s manjih visina jer je sigurnost najvažnija. Osim toga, djeca danas češće žele postati nogometaši ili košarkaši, a skokovi su ipak ekstreman i opasan sport.
Možete li nas podsjetiti na povijest skokova i njihovu povezanost s međunarodnim natjecanjima?
– Već smo krajem osamdesetih godina imali jugoslavensku reprezentaciju koja je 1989. i 1990. godine sudjelovala na svjetskim prvenstvima. Red Bull Cliff Diving danas je globalno natjecanje koje se održava na različitim lokacijama diljem svijeta. Mostar je, međutim, poseban jer ima dugu tradiciju skokova sa Starog mosta. Najstariji zapis o skokovima u Mostaru star je otprilike 460 godina. Oni su još tada bili dio gradske tradicije i kulture, a ta se povezanost očuvala do danas.
Turistkinje skaču bez straha
Kako je izgledao vaš prvi skok?
– Prije prvog skoka sa Starog mosta imao sam bezbroj skokova s manjih visina, od deset do petnaest metara. Nisam samo došao i odmah skočio na glavu sa Starog mosta. Moram priznati da me skok na glavu u početku nije posebno privlačio. Ipak, želio sam se okušati upravo u toj disciplini. Sa 16 godina skočio sam s privremenog mosta koji je tada služio umjesto Starog mosta. Zanimljivo je da mi je drugi skok bio mnogo strašniji od prvoga. Pri prvom skoku nisam znao što me čeka, koliko je sve opasno i koliko je snažan udar pri ulasku u vodu. Pri drugom sam skoku već bio svjestan tih opasnosti pa mi je bilo mnogo teže.
Skaču li sa Starog mosta i žene?
– Mnoge žene sudjeluju u turističkim skokovima, i to uglavnom na noge. Mislim da danas čak više turistkinja nego muškaraca sudjeluje u takvim skokovima – zaključio je Lorens.