Tko je mogao vjerovati? Tko je mogao očekivati da će baš Marino Bloudek na kraju stajati na pobjedničkom postolju Europskog prvenstva? Ali Marino je vjerovao. U utrci u kojoj su gotovo svi oko njega imali bolje rezultate, u kojoj su se spominjala velika imena i favoriti, Bloudek je istrčao utrku života. Od prvog metra pokazao je da nije došao samo sudjelovati. Hrabro je krenuo, nakon 400 metara bio u vodstvu, a onda je uslijedila posljednja, dramatična borba za medalje.
Napali su ga sa svih strana. Španjolac i Irac krenuli su u završni obračun, ali Marino se nije dao. Borio se do posljednjeg metra, do posljednjeg atoma snage. Preteći ga je uspio samo Irac Mark English. Semafor je na kraju pokazao 1:45,26 za Englisha, 1:45,62 za Bloudeka i 1:45,71 za trećeplasiranog Španjolca Attouija. Srebro! Nevjerojatno, ali istinito – Marino Bloudek postao je europski doprvak na 800 metara.
Hrvatska se tako 16. godinu zaredom upisala među osvajače medalja na europskim prvenstvima. Nakon što smo posljednjih godina navikli na medalje Sandre Elkasević i hrvatskih atletskih velikana, malo tko je mogao očekivati da će upravo Bloudek nastaviti taj nevjerojatan niz. A ono što ovaj uspjeh čini još posebnijim jest činjenica da je Hrvatska na medalju u ovoj disciplini čekala punih 52 godine. Još od 1974. i legendarnog Luciana Sušnja, koji je u Rimu postao europski prvak na 800 metara, Hrvatska nije imala osvajača medalje u ovoj disciplini. Činilo se gotovo nestvarnim da će itko ponoviti taj pothvat. A onda je došao Marino. Došao je bez velikih najava, bez statusa favorita, ali s vjerom u sebe. I kada je bilo najteže, nije ustuknuo.
U miks-zonu stigao je vidno raspoložen.
- Što mogu reći? Čestitke Marku Englishu, ali budući da sam ja drugi, ovo je za mene zlatna medalja. Ne mogu ništa drugo reći. Ovako natjecanje, ovakvi suparnici... Prezadovoljan sam, presretan. Obuzele su me emocije, bilo je i suza radosnica, pogotovo kada sam došao do zaručnice i trenera. Kada sam izašao sa stadiona, bilo mi je toliko lijepo i toliko sam uživao da ovaj trenutak stvarno neću zaboraviti do kraja života.
Je li medalja bila jedan od ciljeva?
– To je bio jedan od ciljeva, ali već sam na samom zagrijavanju znao da sam dobar i da sam spreman. Vidio sam to po ubrzanjima. Nakon polufinanog nastupa sve sam detaljno pregledao nekoliko puta. Znao sam da imam jako dobar finiš i da ću, ako se dobro pozicioniram i budem blizu vodećih, to jako dobro odraditi. Na kraju sam bio među vodećima s Atauijem. Vodio sam hrabro, bilo mi je sporo na početku pa sam otišao naprijed. U posljednjih 200 metara stvarno se nisam okretao niti me išta zanimalo. Samo sam želio što prije doći do cilja i pokušati osigurati medalju. Stvarno, pobijediti momke koji trče 1:41 ili 1:42 nije nimalo lako. Presretan sam i jedva čekam proslaviti.
Znao si da iza sebe imaš Španjolce?
– Znao sam. Imao sam vjere u sebe. Ovo ne zna ni moja zaručnica, ali sam posljednjih mjesec dana vizualizirao ovaj trenutak – kako osvajam medalju, sa zastavom dotrčavam do nje i trenera, grlim ih... I to mi se ostvarilo. Zahvaljujem svima, od trenera, kluba, saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, menadžera, zaručnice, moje obitelji, njezine obitelji i svima koji su pomogli da ovo ostvarimo.
Kada će zaručnica postati supruga?
– Zbog raznih obaveza i priprema za ovakve stvari nikako nismo stigli ostvariti tu neku "titulu" da budemo muž i žena. Da se nas pita, to bismo već odavno riješili, ali bit će.
A što dalje?
– Sada uživam u ovom trenutku. Ne zanima me što će biti danas, što će biti sutra i prekosutra. Znam da je danas u 19 sati ceremonija dodjele medalja i s užitkom ću to odraditi. Možda mogu reći da sam bio i neka budala koja je vjerovala u ovo sve, ali na kraju sam bio vjernik i motivator samome sebi da mogu ovo ostvariti i uspjeti. Bez obzira na to što ove sezone nisam imao previše utrka, sve je bilo podređeno ovome, što se na kraju i pokazalo.
Prije si osvojio juniorsko zlato, a sada i seniorsku medalju, dobro da niste ostali u nogometu...
– Ne bih ovo mijenjao ni za što. Svi znaju za moje zlato iz 2017. godine na juniorskom prvenstvu. Nakon gotovo deset godina osvojio sam prvu seniorsku medalju i stvarno nemam što drugo reći. Moram priznati da sam možda, kako bi moj tata rekao, pravi Spartanac koji je izdržao ova četiri teška dana. Danas sam to odradio kvalitetno.
Ali sezona još nije gotova?
– Nije još gotova. Imamo Mediteranske igre u planu.