Kakav je to spektakl bio! Privilegij je bio i gušt gledati takvu utakmicu uživo. Kako nama predstavnicima medija a još više gledateljima koji u navijanju nisu posustajali baš kao i njihovi ljubimci na terenu.
A naši su neumorno upirući u obrani, jurišnički ali pametno u napadu, razoružali suparnika (Island) koji je do ove utakmice izgledao kao reprezentacija koja, nakon Danske, igra najbolji rukomet na ovom Svjetskom prvenstvu. No, sve to prebrisao je zanos domaćih rukometaša.
Prvo poluvrijeme i onih 20:12 bili su navijačka svetkovina ovog sporta u Lijepoj Našoj. I taktičko-tehnička rapsodija hrvatske vrste potaknuta i popraćena hukom i pjesmom s tribina u stilu taktova s razglasa "Dajem ti srce zemljo moja". A "osmi igrač" doista je jako dobro shvatio svoju motivacijsku ulogu.
I šteta bi bila da je Hrvatska izgubila ovu utakmicu ili Island pobijedila s nedostatnih tri ili manje pogodaka razlike jer bi za naše Svjetsko prvenstvo s tim završilo. I ne bi bilo novog ambijentalno-navijačkog spektakla kakav slijedi u nedjelju navečer u utakmici protiv naših sjevernih susjeda Slovenaca. A i tada će se tražiti ulaznica više.
Poseban trenutak susreta bio je ulazak na teren kapetana Domagoja Duvnjaka što je čovjek zadužen za glazbenu potporu popratio s taktovima pjesme "Ruža Hrvatska". A s obzirom kakav odnos prema reprezentaciji ima, i da je spreman ugroziti i vlastiti ugovor u bogatom bundesligašu, Dule i jest "ruža hrvatska", rukometna odnosno sportska. Jer, čovjek je igrao s rupturom lista, uz rizik puno teže ozljede.
Žrtvovao se i David Mandić koji se, nakon četiri propuštene utakmice, vratio na teren. A on je u suzama radosnicama dočekao kraj utakmice potaknut jedinstvenim ugođajem na tribinama svjestan da se domaćinstvo ovakvom natjecanju, i ovakav festival domoljublja, događa samo jednom u njihovim karijerama. Jer, tko zna kad i tko zna gdje će rukometna Hrvatska biti opet domaćin ovako velikom natjecanju.
Zapravo, od ekipnih sportova u Hrvatskoj samo rukomet i vaterpolo mogu generirati ovakav ugođaj. Jer, u najvažnijoj stvari na svijetu, u zemlji bez pristojnog nogometnog stadiona većih kapaciteta, ne možemo ni biti domaćin nekom velikom natjecanju, čak niti onom "rasparceliziranom" što je sada u trendu. A košarka je onemoćala do neslućenih granica. Ovo što je s ovim Svjetskim prvenstvom postigao rukomet, svojedobno je pošlo za rukom vaterpolu na Prvenstvu Europe u Splitu 2022. godine. Ondje je južnjački navijački temperament to natjecanje učinio slikovnom i zvučnom kulisom za pamćenje, no prednost rukometaša je što igraju u Zagreb Areni koja ima četiri i pol tisuća sjedalica više.
U toj istoj Areni održat će se ove godine još jedno Svjetsko prvenstvo, ono hrvačko, no uz svo dužno poštovanje marljivim i neumornim zanesenjacima ovog rudarskog sporta, ništa Hrvate ne okuplja tako kao lopta. Niti išta tako ne pomaže da se barem načas skrenu misli sa udara inflacije, suludih poskupljenja i onemoćale vlastite kupovne moći.
Eh, gdje bi nam kao državi kraj bio kada bi se i naši brojni politički uhljebi borili tako za svoju domovinu kao naši sportaši, kada bi i njima osobna i profesionalna himna bila "Poljubi zemlju po kojoj hodaš" koja se u Areni pjeva nakon svake predstave rukometaša.
Nevjerojatno je, a u drugim drzavama i nevidjeno da se mediji bave jedino Vladom i sportom! 90% novinara, strucnjaka, analiticara…. vrte se u krugu sporta i Vlade poput pijetla na krovu oronule kuce! Kakvi mediji takvo ozracje u drustvu! Pridodajmo navedenima ”politicko” (ne)djelovanje politicki impotentne, ali vrlo potentne narikavce i dobit cemo ono sto imamo u svim segmentima drzave! Vrijeme je za posiljku poruke - uz poruku prehrambenim lancima/trgivcima - i medijima!