Duvnjak u ruci nema top, nego raketu

Od početka utakmice sve nam je krenulo kako treba. U obrani smo igrali oštro, agresivno, pokretljivo. U napadu kako je tko od vanjskih šutnuo, tako je lopta završila u mreži. Sve je, jednostavno, došlo na svoje. Što reći za Ivana? Kako je čovjek dodao Voriju, takvo što se rijetko može vidjeti na rukometnim utakmicama. Zapravo, može se vidjeti, ali samo u onim utakmicama u kojima igra Balić. Bilo je to genijalno dodavanje.

Poručio bih Metličiću da više ne želim čuti kako govori da je star i da je vrijeme da se povuče. Za mene je potez dana bio kada se Pero punim sprintom, a to je oko 40 metara, vratio u obranu i zaustavio jedan španjolski protunapad. Pero, kapa dolje! Oduševio me i mali Duvnjak. Čovječe, on u ruci ne da ima top, već raketu. I kakva hrabrost. Preuzimao je odgovornost kao da je najstariji na parketu. Samo neka tako igra i dalje. Bit će veliki igrač.

Riječ-dvije i o sucima. Nisu nam uopće pomogli i zato se ponosim što smo pregazili Španjolsku u čistoj utakmici. A Rivera jako dobro zna što znači pomoć sudaca. I danas se često sjetim onog susreta u Barceloni u finalu Lige prvaka kada su nas uništili oni austrijski suci. Plakao sam tada u svlačionici kao malo dijete.

A što reći o navijačima? Znao sam da će biti pakleno, ali da će biti tako, nisam se nadao. Sav sam se naježio kada je počelo navijanje. Mogu misliti kako li je tek bilo igračima dolje na parketu.

I zbog tih navijača, zbog tog sjajnog ozračja, žao mi je što napuštam Split. Opet, nekako se nadam da će i u Zagrebu biti odlično. Prije prvenstva rekao sam da je za dobro ozračje potreban dobar rezultat. A mi ga imamo. Jedva čekam utakmicu s Francuzima. Baš me zanima kako će igrati prvi put protiv nas bez Gilla.