U sklopu priprema za Eurobasket, Hrvatska će u Zagrebu sredinom kolovoza odigrati prijateljsku utakmicu protiv Njemačke. Neki mediji već su požurili za tu prigodu najaviti Dirka Nowitzkog, najvećeg europskog košarkaša današnjice, no hoće li Plavi Anđeo uistinu igrati u zagrebačkoj Areni?
Pitali smo ga to nedavno u razgovoru za Večernjakov sportski tjednik Max!, na All-Star Weekendu u New Yorku, na kojem se taj visoki Nijemac (213 cm) nenadano pojavio. Naime, Dirk nije bio na originalnom popisu, no upao je kao zlatna rezerva i upisao svoju 13. All-Star utakmicu.
– Već sam imao uplaćen vikend s obitelji na Floridi da bi mi nakon posljednje utakmice prije pauze asistent glavnog menadžera rekao da idem u New York. Bio sam podijeljenih emocija, bilo mi je žao odmora i tih obiteljskih trenutaka, a opet sam bio ponosan što u New Yorku mogu predstavljati Maverickse kada već nisu izabrana druga dvojica Mavsa koji to zaslužuju, a to su Monta Ellis i Tyson Chandler.
Ovo ljeto ću napuniti 37
Više od svega, nas je zanimalo hoće li Nowitzki ovo ljeto igrati za Njemačku na Eurobasketu.
– Tu odluku još nisam donio. Bila bi mi velika čast igrati pred svojom publikom, jer jedna se skupina igra u Njemačkoj a ja nikad nisam igrao neko veliko natjecanje u svojoj domovini, a i Berlin je sjajan košarkaški grad. No, ovo ljeto ću napuniti 37 godina, a i nadam se dugoj NBA sezoni tako da još ne znam. Ovisit će o mom zdravlju, hoću li preko ljeta morati na kakve terapije, a potom o tome koliko će mi trajati sezona odnosno koliko ću trebati vremena za oporavak. Ne budem li igrao, loptu neću pipnuti do kolovoza, ako pak pristanem, onda ću morati krenuti individualno već u srpnju. Nedavno me posjetio i izbornik Fleming, pričali smo, razmotrili sve detalje, kako bi to izgledalo ako ja budem igrao.
A doista nije lako s teretom od 37 godina odigrati 82 utakmice plus doigravanje.
– Nakon svake sezone gotovo pa i nema dijela tijela koji me ne boli. Eto, mogao bih reći da su mi leđa u najboljem stanju od svih dijelova tijela. S druge strane, unatoč svemu, privlači me ideja igranja u reprezentaciji s mladim suigračima, među kojima prednjači Atlantin razigravač Schröder. Bio bih im neka vrsta mentora.
No, Dirk ni ne izgleda uvijek najzdravije. Podsjetio nas je to svojedobno njegov bivši suigrač Vince Carter:
– Ponekad se prije utakmice čini da se Dirk neće moći pomaknuti, a on iste večeri s lakoćom ubaci preko 30 koševa.
Sada kada se bliži kraj karijere, Dirk nas je pak sam podsjetio na svoje početke.
– Bio sam vrlo entuzijastičan klinac, neko vrijeme trenirao sam tri sporta u isto vrijeme, tenis, rukomet i košarku, što je poprilično utjecalo na moje ocjene u školi. Zbog toga su mi roditelji rekli da moram odustati od jednog sporta, a ja sam odlučio da će to biti rukomet, sport kojim se moj otac bavio na vrlo visokoj razini. Tata je bio razočaran jer je bio i moj rukometni trener, uvjeren da mogu biti vrhunski rukometaš, no vrlo brzo je prihvatio moju odluku, a samim time i prestao raditi kao trener. Danas mu sigurno nije krivo.
Najbolji tenisač u NBA
Dirk i danas nekad igra tenis, sport koji je prvi počeo trenirati.
– Tenis sam počeo trenirati sa pet godina, a u svoje vrijeme bio sam šesti-sedmi klinac u Bavarskoj. I danas još uvijek imam dobar servis, ali ne i dobar rad nogu.
Je li Dirk Nowitzki danas najbolji tenisač u NBA ligi?
– Možda sada i jesam, no kada sam došao u Dallas, zatekao sam Australca Chrisa Ansteya koji je odrastao igrajući s Markom Philippoussisom i koji me glatko pobjeđivao.
Dirk je i dalje veliki poklonik tenisa.
– Svojedobno sam bio veliki fan Agassija, Samprasa, Beckera, a posebno me se dojmila pobjeda Gorana Ivaniševića u Wimbledonu. On je bio vrlo zabavan igrač, baš kao i McEnroe.
Negdje u vrijeme kada se ostavljao tenisa, u njegovu karijeru ušao je njegov drugi otac, osobni trener Holger Geschwindner sa svojim načinom rada.
– Da nije bilo njega, danas bih možda bio neki poslovni čovjek koji košarku igra jednom tjedno ili soboslikar u kompaniji svojih roditelja. Srećom, prišao mi je Holger nakon te jedne dječje utakmice i pitao me tko me trenira. Činio mi se malo čudnim, no uspio me uvjeriti da se posvetim samo košarci za koju sam do tada mislio da je sport za žene jer je moja majka bila košarkašica.
Geschwindner ga je uzeo pod svoje i podvrgnuo znanstvenim metodama koje je sam zvao Holgerovim “institutom za besmislice”.
– Bilo je jasno da s tom visinom Dirk neće biti dugoprugaš, dizač utega ili gimnastičar, već da se treba baviti sportom u kojem može iskoristiti svoju tjelesnu prednost. Kako je košarka napadački sport, usredotočio sam se na šuterske tehnike i rezultat toga bilo je da je Dirk postao prvi NBA igrač viši od 210 cm koji je u jednoj sezoni zabijao više od 50 posto svojih šuteva i najmanje 40 posto svojih trica te 90 posto slobodnih bacanja.
Da bi se do toga došlo, Dirk je morao svašta otrpjeti.
– Ponekad mi se činilo da sam na obuci marinaca, a ponekad je Holger posezao za neočekivanim metodama. Recimo, znao je na trening dovesti prijatelja saksofonista koji bi mi svirao da shvatim da je i košarka ritam odnosno svojevrstan ples. Na koncu sam i ja morao učiti svirati.
Mnogi su Holgera proglašavali lunatikom, a on je stvorio savršenog košarkaša.
– S vremenom sam počeo shvaćati da sve to što čovjek govori ima sve više smisla, pa čak i to izračunavanje visine parabole šuta – rekao je Nowitzki, a cijeli intervju pročitajte u Večernjakovom sportskom tjedniku Max!