Slaven Belupo u zadnjem je kolu u posebno dramatičnim okolnostima slavio protiv Varaždina (2:1). Za društvo iz Koprivnice posebno je važna činjenica da su pobjedu ostvarili u gostima i to protiv jako dobro organiziranog sustava Nikole Šafarića. Čini se da je dolazak Silvija Čabraje na klupu Slavena Belupa izazvao reakcije kave su u klubu i očekivali. Iskusni stručnjak probudio je momčad koja je potvrdila da ima iskru potrebnu nastaviti s dobrim rezultatima. U razgovoru s Vedranom Bačijem, direktorom kluba uz Koprivnice, dotaknuli smo se nekih važnih detalja u funkcioniranju kluba, a ponudio nam je i zanimljiva promišljanja o stanju u našem nogometu.
- Pobjeda u Varaždinu iznimno je važna za naš klub iz više razloga. Prije svega, osvojili smo tri velika boda kojima smo se dodatno približili momčadima iz gornjeg dijela prvenstvene ljestvice i pokazali da možemo ravnopravno konkurirati najboljima. Jednako je važno što ovaj rezultat dodatno podiže samopouzdanje momčadi i potvrđuje da klub ide u dobrom smjeru.
Posebne čestitke zaslužuje trener Čabraja sa svojim stožerom. Od njegova dolaska vidljiv je pozitivan iskorak u rezultatima, ali i u načinu na koji momčad izgleda na terenu. Donio je dodatnu energiju, stabilnost i vjeru u ono što radimo, a ova pobjeda još je jedna potvrda kvalitetnog rada cijelog stručnog stožera i igrača. Možda je ipak najvažnija simbolika ove pobjede. Posljednjih sezona često se stvara dojam da Varaždin radi bolje od Slaven Belupa i da je korak ispred nas. Mi poštujemo njihov rad, ali pobjede protiv Rijeke i sada protiv Varaždina pokazuju da je i Slaven Belupo na vrlo dobrom putu. Pokazuju da imamo kvalitetu, jasan plan i ambiciju te da se možemo uspješno nositi ne samo s Varaždinom, već i s drugim klubovima koji se bore za gornju polovicu ljestvice - počeo je Vedran Bači, direktor Slavena Belupa.
Pričao je Bači o dugoročnoj perspektivi našeg nogometa.
- Hrvatska reprezentacija godinama se nalazi u samom svjetskom vrhu, hrvatski igrači nastupaju za najveće europske klubove, a nogomet je uvjerljivo najpopularniji sport u zemlji. Upravo zato hrvatski klupski nogomet predstavlja svojevrstan paradoks. S jedne strane imamo talent, tradiciju, znanje i interes javnosti. S druge strane imamo ligu koja se igra na stadionima od kojih mnogi pripadaju nekom drugom vremenu. Dio njih uskoro će teško zadovoljavati sve strože infrastrukturne zahtjeve modernog nogometa, a mnogi već danas ne pružaju iskustvo koje gledatelji, sponzori i partneri očekuju.
Bači posebno naglašava jedan detalj.
- Posljednjih godina često se raspravlja o modelima upravljanja klubovima, o pravilima natjecanja, sucima, trenerima ili transfernoj politici. Sve su to važne teme, ali rijetko dolazimo do samih temelja problema. Većina hrvatskih klubova, bez obzira na organizacijski model, suočava se s istom ekonomskom stvarnošću. Rashodi rastu brže od prihoda. Redovito se prodaju najbolji igrači kako bi se održala financijska stabilnost. Klubovi koji imaju snažne vlasnike često ovise o njihovoj spremnosti da pokrivaju gubitke vlastitim kapitalom. Drugi takvu mogućnost nemaju.
I kakva je posljedica?
- Posljedica je sustav u kojem se mnogi klubovi više bore za održivost nego za razvoj. Hrvatski klubovi istodobno su izloženi snažnom natjecateljskom pritisku. Ispadanje iz najvišeg ranga natjecanja za mnoge predstavlja ozbiljan financijski udarac, dok borba za europska natjecanja zahtijeva dodatna ulaganja i preuzimanje rizika. Posljedica je da se brojni klubovi nalaze između potrebe za sportskom konkurentnošću i potrebe za financijskom održivošću. Nerijetko su prisiljeni donositi kratkoročne odluke kako bi ostvarili sportski cilj ili izbjegli negativan scenarij, dok dugoročni razvoj ostaje u drugom planu. Tako nastaje začarani krug u kojem je teško stvarati novu vrijednost, a još teže graditi stabilne temelje za budućnost - kaže Bači.
Često slušamo da hrvatska liga zaostaje za europskim ligama. Ali zaostajemo li doista zbog kvalitete nogometa?
- Po mom mišljenju, problem se prije svega nalazi izvan terena. Moderni nogomet odavno nije samo sport. On je i industrija zabave, događanja, ugostiteljstva, turizma i poslovnih okupljanja. Moderni stadion više nije samo mjesto na kojem se igra utakmica. On je poslovni model. Dok europski klubovi ostvaruju značajne prihode kroz poslovne lože, hospitality sadržaje, konferencije, ugostiteljstvo, fan shopove i različite događaje tijekom cijele godine, hrvatski klubovi uglavnom raspolažu vrlo ograničenim mogućnostima za razvoj takvih prihoda. To se posljedično vidi na broju gledatelja, vrijednosti sponzorstava, komercijalnim prihodima, mogućnostima ulaganja, a na kraju i na sportskim rezultatima.
Bači je također posebno naglasio:
- Hrvatska reprezentacija iz utakmice u utakmicu pokazuje koliki interes postoji za nogomet. Problem nije u tome što ljudi ne vole nogomet. Problem je što često ne uspijevamo taj interes pretvoriti u kvalitetno iskustvo za gledatelja. Obitelji očekuju sigurnost, udobnost i dodatne sadržaje. Tvrtke žele reprezentativne prostore za poslovna druženja. Sponzori žele platformu na kojoj mogu razvijati odnose s partnerima i stvarati dodanu vrijednost. Kada toga nema, nema ni prihoda koji iz toga proizlaze.
Kako se takve okolnosti reflektiraju na stanje u Koprivnici?
- Ista priča vrijedi za trening kampove i infrastrukturu za razvoj mladih igrača. Očekivati europske rezultate bez europskih uvjeta za rad dugoročno postaje sve teže.
Za nas u Koprivnici to nije teorijska rasprava. Slaven Belupo već više od tri desetljeća igra na stadionu koji je obilježio neke od najljepših trenutaka kluba i ostavio važan trag u povijesti hrvatskog nogometa. Taj je stadion uspješno služio svojoj svrsi i bio mjesto brojnih sportskih uspjeha na koje možemo biti ponosni. No nogomet se u međuvremenu promijenio. Promijenili su se standardi, očekivanja gledatelja, potrebe sponzora i zahtjevi natjecanja. Ono što je prije trideset godina predstavljalo moderan stadion danas više ne može u potpunosti odgovoriti na izazove profesionalnog nogometa. U Koprivnici postoji svijest o tome. Gradonačelnik Mišel Jakšić u više je navrata naglašavao važnost razvoja sportske infrastrukture, dok podrška Belupa, kao dugogodišnjeg glavnog sponzora kluba, omogućuje da Slaven Belupo i dalje ostane stabilan i konkurentan prvoligaški klub. Međutim, izgradnja modernog stadiona danas predstavlja projekt čije mogućnosti daleko nadilaze financijski kapacitet jednog kluba, jednog sponzora ili jedne lokalne zajednice. Upravo zato pitanje infrastrukture ne bi smjelo biti promatrano kao lokalno pitanje Koprivnice ili jednog nogometnog kluba. Ono je dio puno šire rasprave o tome kakvu budućnost želimo za hrvatski klupski nogomet i jesmo li spremni stvarati uvjete koji će mu omogućiti dugoročan razvoj.
Naravno, bilo bi pogrešno tvrditi da bi novi stadioni sami po sebi riješili sve probleme hrvatskog nogometa?
- Ne bi. Novi stadion neće automatski napuniti tribine niti preko noći udvostručiti prihode klubova. Ali iskustva drugih zemalja pokazuju da ozbiljnog iskoraka bez ulaganja u infrastrukturu također nema. Njemačka je velik dio svog infrastrukturnog razvoja ostvarila uoči Svjetskog prvenstva 2006. godine. Moderni stadioni nisu bili jedini razlog uspjeha njemačkog nogometa, ali su postali važan temelj njegova daljnjeg razvoja. Poljska je organizacijom Europskog prvenstva 2012. dobila novu generaciju stadiona i značajno unaprijedila ukupni nogometni proizvod. Mađarska je posljednjih petnaestak godina sustavno ulagala u stadione i trening kampove. O pojedinim projektima mogu se voditi rasprave, ali teško je tvrditi da bi mađarski nogomet danas bio konkurentniji bez tih ulaganja. Zanimljivo je da nijedna od tih zemalja nije riješila sve svoje probleme novom infrastrukturom. Ali nijedna ih nije pokušala riješiti bez nje.
Bači je potom povukao zgodnu paralelu...
- Možda se odgovor krije u jednoj sasvim drugoj hrvatskoj uspješnoj priči. Turizmu. Hrvatska nije postala turistička sila zato što ima more. More je imala i prije pedeset godina. Pravi razvoj dogodio se kada su građeni hoteli, marine, kampovi, autoceste, zračne luke i sva druga infrastruktura koja je prirodni potencijal pretvorila u gospodarsku vrijednost. More je bilo preduvjet. Infrastruktura je bila multiplikator.
Možda isto vrijedi i za nogomet. Talent imamo. Tradiciju imamo. Navijače imamo. Nogometnu kulturu imamo. To je naše more.
Pitanje je imamo li infrastrukturu koja taj potencijal može pretvoriti u održivu ekonomsku vrijednost.
To nas dovodi do najvažnijeg pitanja u cijeloj raspravi. Tko će to platiti?
- To je potpuno legitimno pitanje. Nitko razuman ne može zagovarati izgradnju stadiona i sportskih kampova bez ozbiljne rasprave o financijskoj održivosti. Hrvatska nema neograničene resurse i svaka investicija mora imati jasnu ekonomsku logiku.
Ali jednako je legitimno postaviti i neko drugo pitanje. Koliko nas košta neulaganje? Koliko prihoda klubovi danas ne ostvaruju zbog zastarjele infrastrukture? Koliko gledatelja ostaje kod kuće? Koliko sponzora ne uspijevamo privući? Koliko talenata prerano odlazi? Koliko klubova iz godine u godinu vodi borbu za puko preživljavanje? Na neka od tih pitanja danas možda nemamo precizan odgovor. Možda ih nitko ne može dati sa stopostotnom sigurnošću. Ali jedno je sigurno. Hrvatski nogomet nema problem nedostatka talenta. Nema problem nedostatka navijača. Nema problem nedostatka znanja. Možda je njegov najveći problem to što desetljećima premalo ulažemo u temelje na kojima bi se ta vrijednost mogla dugoročno graditi. Hoće li novi stadioni sami riješiti problem? Neće. Može li se problem riješiti bez njih? To je pitanje o kojem bismo trebali puno ozbiljnije razgovarati. Ako želimo da gradovi poput Koprivnice i dalje imaju svoje mjesto na nogometnoj karti Hrvatske, moramo otvoreno razgovarati o tome kako financirati infrastrukturu na kojoj će hrvatski nogomet počivati u desetljećima koja dolaze. Jer budućnost hrvatskog nogometa neće se odlučivati samo na travnjaku. Gradit će se odlukama koje donosimo danas - zaključio je Bači.