Kad navijač Dinama pomisli da je lošim izdanjima kraj, da je plavima konačno krenulo i da su se našli na prošlogodišnjem putu kada su nakon 'buđenja' krenuli furiozno, onda dođe veliko prizemljenje i pad u apatiju. Jer, Dinamo ne izgleda nimalo dobro, a sve se to moglo vidjeti na utakmici s NEC Nijmegenom u trećem kolu Europske lige u kojem je plava momčad izgubila s 2:4 u Maksimiru i svoje dobre izglede za prolazak u nokaut fazu tog natjecanja potpuno kompromitirala.
Nakon poraza od Hajduka, plavi su slavili protiv Anderlechta uz puno sreće, napunili su mrežu svoje 'mušterije' Slavena Belupa i kad se očekivalo da nastave s dobrim rezultatima, prizemljeni su od jedne prosječne europske momčadi, od nizozemskog kluba koji nikoga nije pobijedio u posljednjih osam utakmica i koji ima 'veliku' ambiciju, probiti se u svom nacionalnom prvenstvu do osmog ili čak sedmog mjesta.
No, nije NEC kriv za poraz Dinama, krivi su igrači Dinama i njihov trener. Ovaj današnji Dinamo nema smislenu igru. OK, imao ju je na početku te utakmice, krenuo je dobro, a onda se vratio u svoj kolosijek promjenjive igre tijekom samo jedne utakmice. Pa onda u jednu uđu jako dobro, a onda se ugase, a u drugu krenu očajno pa se u pojedinim dionicama utakmice podignu. Protiv NEC-a su dobro otvorili utakmicu pa gadno (uobičajeno) pogriješili u obrani i primili pogodak. No, vratili su, preokrenuli i onda opet stali, pa ponovno griješili, i na kraju zasluženo izgubili. I to od kluba koji nije razina srednje europske nogometne kvalitete, a od takvih je Dinamo gubio prošle sezone u Europi.
Dinamo je u problemu, osim što nema kontinuitet tijekom utakmice, što ne vidimo nekakvu ozbiljnu ideju, Dinamo nema ni plan B, a onda ni plan C. Dinamo nema ni ono 'nešto', kad mu baš i ne ide, onda ne može dobiti utakmicu na 'mišiće', prije će momčad koja ima te mišiće, da ne upotrijebimo neki drugi organ, dobiti plave bez obzira na kvalitetu.
Tako je Hajduk slavio u derbiju, Splićani su se 'bacali na glavu', borili se, nisu priznavali niti jednu izgubljenu loptu, a Dinamo je glumio nekakve 'španere'. Imao je Dinamo i vodstvo, ali Hajduk nije stao, a Dinamo je. I tek je na kraju po onim vaterpolskim uvjetima krenuo igrati na mišiće, pokušavao na silu ugurati loptu i mrežu. I bio je blizu, ali je pitanje zašto te mišiće nije pokazivao tijekom cijelog susreta. Onda je stigao taj Anderlecht, stigla je i vrijedna pobjeda. Iako se, kažu, pobjedi ne gleda u zube, ipak treba reći da je plave spašavao golman Kotarski, da su gosti dvaput pogađali prečku i da su plavi do pobjede stigli iz jedanaesterca u zadnjim sekundama utakmice.
Nakon te važne pobjede plavi su otišli u Koprivnicu i vratili se slavljenički, zabili su pet komada i sve je, kad se pogleda izvana, bilo super. No, objektivna slika će reći nešto drugo, Slaven Belupo imao je tri velike prilike kod 0:0, spašavao je maksimirsku momčad vratar Kotarski. Dakle, sve je i tamo moglo otići u drugom smjeru, ali ipak je tih 5:1 nagovijestilo buđenje momčadi Marija Kovačevića. da bi sad došlo novo otrežnjenje i bolno prizemljenje.
Porazom od NEC-a Dinamo je ozbiljno smanjio svoje šanse za odlazak u nokaut fazu, a njegova igra i kod rijetkih optimista gasi nadu da će biti bolje. Trener Mario Kovačević s pravom će se prvi naći na udaru jer on radi s tim igračima, svaki put obećava kako će Dinamo biti sve bolji, a od toga iz dana u dan nema ništa.
Nisu nam previše jasni njegovi potezi, inzistira na stoperima Dominguezu i McKenni koji su bili jako dobri prošle sezone, ali u ovoj su daleko od tih izdanja. Galešić i Radeljić pokazali su kvalitetu i zaslužuju ozbiljnije prilike na stoperskim pozicijama. Doduše, protiv NEC-a je igrao Galešić na beku i nije bio dobar, ali on je primarno stoper. Nadalje, neshvatljivo je da uvijek mijenja tek u 60. minuti bez obzira na to kako mu momčad ili pojedinci igraju, sve su njegove izmjene predvidljive jer mu je očito dekretom zabranjeno promijeniti 4-3-3 sustav, pa i kad se gubi a reakcije su nužne.
Očito nema šanse da ubaci drugog napadača. Ne, on će mijenjati dva beka i uvesti nova dva beka iako je u rezultatskom minusu, mijenjat će jedno krilo za drugo i tako je to stalno. A pomaka nema, stalno gledamo istu sliku. Podsjetimo se Vikinga u kojem je krenulo dobro, ali onda se suparnik prilagodio igri Dinama kad ga je 'snimio' i nakon toga Dinamo je bio nemoćan, NEC je tijekom utakmice promijenio sustav i neugodno iznenadio plave i Kovačevića, kako li su se samo gosti usudili biti tako bezobrazni da promijene svoj način igre, način na koji se Dinamo pripremio.
Kovačeviću prošle sezone nismo vjerovali kad je govorio da će biti bolje, i to 'sutra' je došlo, doista je bilo bolje i pokazalo se da je Zvonimir Boban povukao dobar potez kad ga je sačuvao na klupi plavih. No, sad to ne izgleda nimalo bolje iako i dalje Kovačević pušta istu pjesmu s naslovom 'bit ćemo bolji'. No, tu pjesmu navijači Dinama više ne žele slušati jer se već istrošila.
Dinamo je pročitana knjiga, za utakmice protiv njega suparniku se lako pripremiti i plavi mogu pobjeđivati na osnovu individualne kvalitete, ali to mogu u nekim domaćim utakmicama, a nisu svi 'mušterije' kao Slaven Belupo. I zato je vrijeme da Boban još jednom razmisliti je li Kovačević trener koji može dignuti ovaj Dinamo ili će se i dalje nervirati kad pokoji put dođe uživo pogledati svoju momčad. Navijači su svoje rekli, ne žele više 'bit će bolje', oni žele bolje i na to imaju pravo, a sve više sumnjamo da s Kovačevićem može biti bolje.
Moj Dinamo je jad i bijeda to se mora priznati ! Škot je velika rupa a da ne govorim o Galešiću koji nema srca za ovaj klub a mucavca protjerati što prije !