Dalić je promijenio mišljenje o Ligi nacija. Izbornik je shvatio dvije važne stvari

Kad maknemo fokus s trenutačne sezone i usredotočimo se isključivo na prošla izdanja, Liga nacija je za hrvatsku nogometnu reprezentaciju bila mješavina velike sreće i isto tako velikih razočaranja. Međutim, naša A-selekcija je tijekom cijele povijesti natjecanja uspijevala zadržati svoje mjesto u najjačoj skupini europskih reprezentacija, takozvanoj ligi A Lige nacija. Time se, primjerice, ne može pohvaliti jedna Engleska.

Teškoće u počecima

Prve dvije sezone nisu izazivale veselje kod stožera, igrača i navijača vatrenih. U prvoj sezoni Lige nacija, 2018./2019., vatreni su, nakon povijesnog srebra na SP-u u Rusiji, na gostovanju dobili ogroman šamar od Španjolske koja ih je pobijedila sa 6:0, što je i dan-danas najveći poraz vatrenih otkako je hrvatske samostalnosti. Donekle su se izabranici Zlatka Dalića uspjeli vratiti sebi domaćim remijem protiv Engleske, a potom i domaćom pobjedom protiv Španjolske u režiji Tina Jedvaja, no svoj put smo u skupini završili na posljednjem mjestu nakon gostujućeg 2:1 poraza od Engleske. Na svu sreću, tada iz A društva Lige nacija nije ispadala nijedna reprezentacija budući da se Uefa odlučila brojčano pojačati prvu jakosnu skupinu pa su za sljedeće izdanje samo dodane najbolje reprezentacije iz B lige.

GALERIJA Spektakularni kadrovi prije početka utakmice: Hrvatsku bodri oko 4 tisuća navijača

Ni u idućoj sezoni (2020./2021.) nije bilo pretjeranih uspjeha jer Hrvatska je u skupini protiv Portugala, Francuske i Švedske upisala tek jednu pobjedu u šest susreta, onu domaću protiv Švedske rezultatom 2:1. Vatreni su se uspjeli spasiti od ispadanja u B ligu zbog bolje gol razlike od Šveđana; Hrvatska je bila na gol-razlici od minus sedam, a Švedska od minus osam. U te prve dvije sezone Hrvatska je tako u deset utakmica ubilježila učinak od dvije pobjede, jednog remija te čak sedam poraza, uz gol-razliku 13:26.

Čak ni ta treća sezona (2022./2023.) nije nagovještavala dobre stvari, ako je bilo suditi po prvoj utakmici. Hrvatska je u tadašnjem domu Osijeka, Gradskom vrtu, poražena na domaćem terenu protiv Austrije s visokih 3:0 i hrvatski navijači su odmahivali rukom na Ligu nacija tvrdeći da to jednostavno nije naše natjecanje, da je za nas natjecanje koje najviše znači u reprezentativnom nogometu – Svjetsko prvenstvo. No, Hrvatska se izdignula iz te apatije te u preostalih pet utakmica skupine ostvarila učinak od četiri pobjede i jednog remija, od čega i prvu povijesnu pobjedu protiv Francuske, i to na gostovanju. Tim fenomenalnim završnim nizom Luka Modrić i društvo osigurali su prvi plasman Hrvatske na Final Four turnir, koji se održavao u Nizozemskoj.

Ždrijeb je vatrene upario baš s domaćinom turnira, a u infarktnoj utakmici Hrvatska je pretrpjela i povratak Nizozemaca na 2:2 u samoj završnici regularnog dijela utakmice te u produžecima apsolutno razmontirala domaćina slavivši s ukupno 4:2 nakon 120 minuta nogometa. Finale je došlo protiv starih rivala, Španjolaca, a nakon 120 minuta nogometa nije bilo golova. U udarcima s bijele točke Španjolci su bili mirniji i nakon Portugala i Francuske postali treći osvajač ovog natjecanja, a vatreni su se tužni, ali ipak ponosni, sa srebrom vratili u Hrvatsku.

Tako je ta sjajna treća sezona izbalansirala dojam Hrvatske u dosadašnja tri izdanja Lige nacija, natjecanju koje mnogi kritiziraju kao nepotrebno, ali koje donosi natjecateljske utakmice između reprezentacija sličnog ranga, pa samim time i dodatnu nogometnu uzbudljivost.

Važna mentalna priprema

Ukupno gledano, Hrvatska je u te tri protekle sezone ovog natjecanja igrala u 18 utakmica, a učinak glasi ovako: šest pobjeda, dva remija i deset poraza uz gol-razliku 25:34. Kad gledamo konačne zbirne plasmane, u prvoj sezoni Lige nacija Hrvatska je završila kao deveta, u drugoj sezoni na 12. mjestu, a u trećoj, naravno, druga. A vatreni su i ove sezone pokazali da imaju što reći među najjačima.

Što se tiče individualnog učinka, reprezentacija Hrvatske je u prve tri sezone imala 12 različitih strijelaca. Najefikasniji je bio Andrej Kramarić koji je ukupno postigao pet pogodaka te jedini zabijao golove u svakoj od te tri sezone, a na drugom mjestu je Luka Modrić s tri pogotka, s kojima je ujedno bio i najbolji strijelac A lige u sezoni 2022./2023., zajedno s Memphisom Depayem, Stevenom Bergwijnom i Michyjem Batshuayijem. Čak pet vatrenih je u tim sezonama postizalo po dva pogotka; Dejan Lovren, Tin Jedvaj, Bruno Petković, Mario Pašalić, Mateo Kovačić, dok su četiri igrača postigla po jedan pogodak – Lovro Majer, Marko Livaja, Josip Brekalo i Borna Sosa.

Svoje razmišljanje o Ligi nacija je s vremenom promijenio i izbornik Zlatko Dalić, koji je u početku bio vrlo kritičan o konceptu i svrsi Lige nacija. Kasnije je pak, priznao je to i sam, shvatio da ovakvo natjecanje znači puno više od prijateljskih utakmica koje bi se igrale da nije bilo Lige nacija, a isto tako je i shvatio da u kvalifikacijama za velika natjecanja, uzevši u obzir naš status nositelja, ne može imati utakmice s ovako jakim protivnicima, i to u natjecateljskom obliku. Stoga one služe kao vrlo dobra i važna mentalna priprema za isto toliko jake suparnike na najvećim smotrama.

Video