Hrvatskom košarkaškom stručnjaku Dariju Gjergji (41) ovih se dana dogodilo nešto ne baš svakidašnje. Nešto što hrvatski treneri koji rade u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj baš i ne doživljavaju tako često. Naime, belgijski poslodavac ovom Zadraninu ponudio je ugovor na još četiri godine. A ovo mu je već šesta godina u istom klubu (Oostende).
– Htio sam napraviti korak dalje pa sam malo razmišljao o ovoj ponudi, no kada su rekli da mi nude otvoren ugovor, odmah sam prihvatio. Ta tko još danas nudi treneru četverogodišnji ugovor i još ti kaže da možeš otići kada dobiješ ponudu iz jačeg kluba?
Nekako nam se čini da još od vremena Pepsija Božića i njegova vođenja Zagreba u hrvatskoj košarci nismo čuli za vijest slične vrste.
– Ono što je važno jest da je ovdje i moja obitelj zadovoljna. Ja imam zajamčene ugovore i sigurna primanja pa više ne moram razmišljati o kreditima što je danas privilegij. Osim toga, supruga je magistra ekonomije i ona je pred zapošljavanjem ovdje, a 12-godišnja kći ide u školu i imat će u životu tri jezika u ruci – francuski, flamanski i engleski.
Dariju se u Oostendeu život očito jako sviđa.
– Fenomenalno je. Živim na moru, grad je mali, nema gužvi ni stresa koji iz toga proizlazi, a i stanujem 100 metara od dvorane.
Ne udaljava li ga ovo još više od hrvatske košarke iz koje je (u Belgiju) otišao još 2007. zajedno s Draženom Anzulovićem, tada kao njegov pomoćnik.
– U međuvremenu me kontaktirala samo Cedevita, i to prije tri i pol godine, uoči Repešina angažmana. U krajnjoj liniji, da nije bilo Perasovića koji me angažirao u reprezentaciji kao pomoćnika, ne znam bi li me se itko drugi sjetio.
Premda se najveći domaći rival Charleroi u pravilu može pohvaliti većim proračunom, Gjergja je s Oostendeom pet godina zaredom belgijski prvak.
Talenti kao oslonac
– Kada nešto osvajate u nizu, onda dosadite drugima i to se tretira kao “makabizacija” ili, ako hoćete, “cibonizacija”. No možda klub napravi neki prijelaz pa se odluči za proizvodnju igrača jer nam ove godine odlazi sadašnji glavni sponzor Telenet. Proračun nam je ionako stalno u padu i od prve moje godine pali smo za 580 tisuća eura, no zato imamo nekoliko jako talentiranih mladih Belgijaca, ali i splitskog klinca Kotrulju.
Koliko je talentiran taj momak kojeg je u Splitu pratio glas da nije među najvrednijim vršnjacima?
– Za ponekog klinca je i dobro da se makne iz ustaljene sredine, a Kotrulja se kod nas jako dobro razvija. Štoviše, može se pohvaliti i radnim navikama zahvaljujući čemu i zabija ponekad i više od 30 koševa za našu drugu momčad koja igra drugu belgijsku ligu. Dakako, još je mlad i ponekad dječački zaigran, no ubrzo će on sve ovo shvaćati kao ozbiljan posao.
Baš kao što Gjergja shvaća svoj posao pa se ne libi zapitati za savjet one koji više znaju, a jedan od takvih je i profesor košarke dr. Slavko Trninić koji je upravo otišao u mirovinu.
– Profesor Trninić za mene je “space shuttle” i rado poslušam svaki njegov savjet. Zapravo, takvu povratnu informaciju koju ti on da neće ti nitko dati jer to je ipak čovjek koji je izravno stvarao Kukoča i Rađu. U to što on kaže ja imam neizmjerno povjerenje i to ne propitujem.
Dario Šarić oduševljava
Kao i većina ocjenjivača, Gjergja je na vrhu vidio Bogdanovića.
– Bojan je sazrio kao igrač i ja se nadam da će što prije otići u bolji NBA klub u kojem će biti kompetitivniji. Šarić me oduševljava dječačkom zaigranošću i ljubavlju prema košarci u čemu on ne posustaje. Otkako pazi na svoje tijelo, Simon je, što stariji, to bolji. Taj dugogodišnji rad s Repešom pomogao mu je da nauči što znači biti profesionalac pa Armani danas bez njega nije ista momčad. Žižić je čudo. Sa samo 20 godina već je među top pet centara u Europi pa treba čestitati Ciboni za dobar posao u razvoju ovog igrača.
Gjergjinih pet
Bojan Bogdanović (Brooklyn Nets) 10
Dario Šarić (Efes/Sixers) 7
Krunoslav Simon (Armani Milano) 5
Ante Žižić (Cibona/Darüşşafaka) 3
Roko Ukić (Cantu/AEK) 1
>>HKS je protiv ABA lige, a naši se klubovi grčevito bore da u nju uđu
>>Moj klub je nestajao, a spasio nas je Nogometni klub Betis