Cilj je Peking, izravno ili kroz olimpijske kvalifikacije

"Hrvatske nema u najavnim naslovima, no ta je momčad sposobna osvojiti europsko zlato". Napisao je to novinar službene stranice Eurobasketa i zaprepastio nas. Prije svega, nitko ne zna koliko naša momčad zaista može bez trojice startera - Vujčića, Žižića i Giričeka. A da bi se dogodilo to što je spomenuti novinar napisao - slova mu se pozlatila - trebalo bi se ispuniti više uvjeta.  

Jedan od njih je da naša vrsta igra najbolje u obrani na prvenstvu i psihički izdrži do kraja. Da igra puno bolje na  postavljenu obranu, uz vrlo visok šuterski rang, pogotovu Popovića, Kusa, Kasuna i Markote. Da bismo se imali čemu nadati, ne smije se nitko od nositelja igre ozlijediti, pogotovu ne Kasun, Planinić i Popović. Uza sve to, trebalo bi se dogoditi da favorizirani, poput Španjolske i Grčke, na dan susreta s Hrvatskom ustanu na lijevu nogu. Treba nam i osmijeh Fortune.

Dakle, pred našima je puno kondicionala. No, Jasmin Repeša sigurno je sve učinio da naša reprezentacija ne razočara pristupom prema igri i trudom. Uredio je odnose u sastavu, vješto podijelio uloge i motivirao pojedince. Izbornik je svjestan da ima previše debitanata (čak šest), da ima premalo nositelja igre u klubovima (Popović, Planinić, Kus, Stojić), no to će pokušati pretvoriti u prednost. Pokušat će iskoristiti silnu želju za igranjem i dokazivanjem igrača poput Ukića, Tomasa, Kasuna, Rozića, Banića.  

Dojma smo da Repeša neće dopustiti raspad sustava, čak niti ako se dogodi neki tragičan poraz. Kakve Hrvatska pamti iz četvrtfinala u Carigradu 2001. s Turskom i iz Beograda 2005. sa Španjolskom. Opet je osnovni cilj izboriti iduće veliko natjecanje, odnosno kvalifikacije za njega (ovaj put OI u Pekingu), pa se momčad ne smije prestati boriti ni u mogućim utakmicama za poredak od 5. do 8. mjesta.