Hrvatska muška košarkaška reprezentacija vraća se iz Hamburga s jednim skalpom i jednim ohrabrujućim otporom favoritu. S pobjedom od 95:94 nad doprvakom Europe i 11. reprezentacijom s Fibine rang-liste (Turska) te s podnošljivim porazom (87:96) od aktualnog svjetskog i europskog prvaka (Njemačka), inače druge košarkaške nacije ovog časa na svijetu, odmah iza olimpijskih pobjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Ako se zna da je na toj listi Svjetskog košarkaškog saveza Hrvatska tek na 34. mjestu, onda sve ovo jako dobro zvuči. No valja reći da ova momčad koju u rukama ima Tomislav Mijatović vrijedi puno više od onoga što sugerira Fiba ranking, koji se temelji na rezultatima u službenim natjecateljskim utakmicama u razdoblju od osam godina. A kako Hrvatske nije bilo na posljednja dva Svjetska prvenstva ni na posljednjem Eurobasketu, niže smo od jednog Irana (26.), Venezuele (27.) ili pak Libanona (31.), koji su nastupali na svojim kontinentalnim prvenstvima.
Ispred Hrvatske je i Bosna i Hercegovina, koja nam je, u izravnim kvalifikacijskim susretima, blokirala odlazak na Eurobasket, na kojem su naši susjedi izborili tri pobjede (Grčka, Gruzija, Cipar). A kako su to prvenstvo naši najbolji košarkaši (Zubac, Šarić, Hezonja, Matković) gledali iz svojih televizijskih fotelja, zacijelo ih je i to motiviralo da se ovo ljeto maksimalno posvete nacionalnoj vrsti i da svi zajedno pomognu kako bi se njihova nacionalna vrsta plasirala na iduće Svjetsko prvenstvo. A takav luksuz, da su kompletni, nisu imali ni Srbi (nedostaju Bogdanović i Topić), ni Litva (bez Sabonisa, Buzelis i Valančiunasa), ni Slovenija (bez Dončića), koja kvalifikacije nastavlja sa skorom 3-3.
Doduše, Matkovića u srpanjskom kvalifikacijskom prozoru nije bilo jer se čovjek ženio, ali je zato i tada bio na pripremama, a sada se potpuno stavio na raspolaganje. I protiv Njemačke pokazao o kakvom je, zapravo, materijalu riječ. A leteći Karlo, taj igrač iznimne atletičnosti, za 17 minuta zabio je 17 koševa ne promašivši nijednom iz igre (7-7) i pogodivši sva tri tricaška pokušaja.
Kao takav, Karlo je opcija i za četvorku, ali i moćna alternativa za startnog centra Ivicu Zupca, koji je za svojih 27 minuta zabio 19 koševa, bez promašaja iz igre (8-8), uz 13 skokova.
Da se Nijemci nisu toliko dali u obrani, prisilivši maksimalnim natjecateljskim angažmanom naše na čak 21 izgubljenu loptu, i da za čuvara najboljeg hrvatskog strijelca Hezonje nisu angažirali najboljeg defenzivca posljednjeg Eurobasketa (Bonga), možda bismo sada slavili još jednu pobjedu nad svjetskim prvacima.
No puno važnije bit će one pobjede kojima se nadamo u četvrtak (Letonija) i nedjelju (Nizozemska). A za to će imati sve uvjete, odnosno najjači sastav koji je moguće okupiti. Doduše, imat će još igrača koji bi kvalitetom mogli biti u reprezentaciji (Žižić, Šamanić), no kako smo jako dobro pokriveni na visokim pozicijama, prednost i po kvaliteti, ali i odanosti reprezentaciji imaju Zubac, Šarić, Matković, Branković i Škara.
Premda Amerikanac, lojalan hrvatskoj reprezentaciji je i Jaleen Smith, koji ističe:
– Nijemci su ovaj turnir počeli organizirati nakon što su postali svjetski prvaci i lijepo je što imamo priliku igrati na takvom turniru protiv velikih reprezentacija poput Njemačke i Turske. Dobar je osjećaj da možemo parirati bilo kome. Bili smo blizu svjetskom prvaku i to puno govori i o našoj kvaliteti.
I dok se hrvatski napad u obje hamburške utakmice iskazao svojim potencijalom, obrana je nešto na čemu će se trebati dodatno raditi u pripremi utakmice s Letonijom, što tvrdi i Smith:
– Morat ćemo biti fizički puno prisutniji, osobito na njihovim vanjskim igračima jer oni puno šutiraju izvana. Moramo nametnuti svoj stil.
Nakon vrlo intenzivne utakmice s domaćinom Njemačkom, uz samo trunčicu nezadovoljstva, zbivanja u Hamburgu komentirao je i izbornik Tomislav Mijatović:
– Šteta zbog ishoda finala, no gledano igrački i trenerski, možemo biti zadovoljni. Dvije utakmice ovakvog profila u dva dana zaredom upravo je ono što smo trebali, a ako postoji zamjerka, onda je to igra u drugoj četvrtini finala kao i 21 izgubljena lopta protiv Njemačke, što je jednostavno previše i to moramo korigirati.
U kojoj mjeri će se u tome uspjeti, vidjet ćemo već u četvrtak navečer, kada Hrvatska protiv Letonije igra prvu utakmicu drugog kruga kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Naši u taj ciklus od šest utakmica ulaze sa skorom 5-1, s dvije pobjede više od četvrtoplasirane Letonije (3-3), i ako bismo dobili taj dvoboj, imali bismo tri pobjede prednosti pred izravnim rivalom za odlazak na mundijal. A to bi značilo da su Mijatović i njegovi izabranici jednom nogom već u Kataru. Dakako, za potvrdu toga jako bi dobro došla i pobjeda nad Nizozemskom u nedjelju.
Inače, u Višnjiku će u četvrtak biti svečano jer će HKS odati posebnu počast dugogodišnjem kapetanu reprezentacije i njenu najboljem strijelcu, igrački umirovljenom Bojanu Bogdanoviću.