Nakon što je u dalekom Biškeku okončano 49. Svjetsko prvenstvo u sambu, porazgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog sambo saveza Željkom Banićem koji je najjaču moguću logističku podršku imao u glavnom tajniku Saveza Mariju Jurkoviću. Evo kako je Banić prokomentirao činjenicu da se hrvatski sambisti drugi put zaredom sa Svjetskog prvenstva vraćaju bez odličja.
- Mogu ja sada kukati i plakati no to je realna situacija. Mi u okviru Europe nešto predstavljamo pa smo tako na Prvenstvu Europe imali pet seniorskih i dvije juniorske medalje. No, na Svjetskom prvenstvu je puno jača konkurencija što nam govori da moramo poraditi na kvaliteti. Eh, sad, to će ovisiti i o tome koliko mi tim borcima možemo pružiti u okolnostima deficita dvorana. Naš idući strateški pomak mora ići u smjeru popravljanja materijalnih sredstava za pripremu reprezentacije, za više zajedničkih treninga, za odlazak na što veći broj međunarodnih turnira.
S obzirom na to da u drugim sportovima hrvatski sportaši odlaze na jake svjetske kampove, ili ih sami organiziraju u Hrvatskoj (džudo, karate, hrvanje), kako s tim stoje sambisti?
-Takvi kampovi po svijetu postoje no to se plaća. Nama najbliži a da je kvalitetan jest u Bugarskoj i tamo vodite i A i B reprezentativce a to košta. Mi svoja sredstva trošimo da ispunjavamo obvezu pojavljivanja na svjetskim i europskim prvenstvima te europskim kupovima i tu se naš proračun istopi. Onda mi tu i tamo održimo neki kamp, imali smo u Zagrebu i Splitu, no to je ipak niže kvalitete od spomenutih. Recimo, u Kazahstanu se održavaju vrhunski kampovi no što je dalje to je skuplje.
Koliki je proračun Hrvatskog sambo saveza?
- Kada se odbiju stipendije osvajača medalja, mi govorimo o 30 i nešto tisuća eura koje moramo pažljivo rasporediti da bi se sve to pokrilo.
Koliko bi bilo dovoljno da se hrvatski sambo digne na razinu više?
- Ne bih govorio u novcima već više o pomoći društvene zajednice u smislu toga a dobijemo više prostora. Niti jedan naš klub nema 24 sata svoju dvoranu. Svi oni imaju treninge u večernjim satima, u školskim dvoranama, a možda netko izvan Zagreba ima kakav preuređeni podrum. Nama bi dobro došlo kada bi naši borci i borkinje mogli trenirati i prijepodne koje treninge reprezentativci sada odrađuju sami po teretanama koje sami plaćaju. Nama bi pomoglo da imamo dvoranu kojoj bismo imali pristup 24 sata.
I ovo Svjetsko prvenstvo pokazalo je dominira Rusija a uz nju i zemlje bivšeg Sovjetskog saveza kao što su Uzbekistan, Kirgistan, Ukrajina, Gruzija...
- To nije samo u sambu, to se događa i u hrvanju, boksu i drugim borilačkim sportovima. Uostalom, vidjeli ste. Ovo se Svjetsko prvenstvo održavalo u dvorani koja je samo za borilačke sportove koja ima fantastičan prostor za zagrijavanje, u kojoj cijelo vrijeme možete imati natjecanja i slično. Mi to nemamo a te zemlje tradicionalno naginju tim sportovima.
Koliko će hrvatskom sambu trebati vremena da ne mora regrutirati bivše ili aktualne džudaše već da sam proizvodi kompletne borce?
- Pozivam vas da dođete u Kerestinec 22. studenog gdje imamo natjecanje za djecu do 12 godina i mlađe dobne skupine. Očekujemo da ćemo skupiti 200-injak djece i za pet-šest godina ćemo imati borce koji su odmalena sambisti. Imat ćemo čak i natjecanje te djece u combat sambu, dakako po prilagođenim pravilima, s puno zaštitne opreme.
Je li combat sambo doista najbolja priprema za profesionalni MMA?
- Jest i Fjodor Jemjeljanjenko i Habib Nurmagomedov su za to najbolji dokaz. U MMA su dolazili borci iz raznih borilačkih sportova a svi šampioni koji su došli iz samba, radili su to od malena.
Dakle, sambo i MMA su prilično kompatibilni.
- Jesu no u Hrvatskoj je to išlo obrnutim putem. Naime, mi smo 2006. najprije napravili MMA savez ali smo po natjecanjima susretali ljude koji su se bavili combat sambom pa smo 2009. osnovali i Hrvatski sambo savez. Premda su MMA i sambo kompatibilni pravila su prilično različita, poput onih između džuda i grapplinga. Oba sporta koriste bacanja, poluge i udarce, no konstelacija je različita. Sportovi su slični a opet su različiti. S obzirom na to da je Hrvatska mala zemlja mali je i broj ljudi koji se s tim sportovima kvalitetno bave pa je to isti krug ljudi.
Zanimljivo je da je Željko Banić ujedno predsjednik i Hrvatskog saveza amaterskog MMA.
- Mi smo članovi Globalne asocijacije MMA, a GAMMA je napravila dogovor sa Svjetskim hrvačkim savezom. A on podrazumijeva da nacionalni hrvački savezi mogu prepustiti autonomiju nacionalnim MMA savezima. Tako smo mi već postali članovi UWW-a i sada još rješavamo papirologiju.