Čeferinov dar Vučiću za projekt vrijedan 960 milijuna eura

Odluka Izvršnog odbora UEFA-e, u kojem sjedi i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, da Beogradu dodijeli domaćinstvo finala Europske lige 2029. godine odjeknula je regijom, ali i Europom, kao potvrda velikih ambicija Srbije. Ta prestižna utakmica odigrat će se na novom Nacionalnom stadionu, grandioznom objektu koji trenutačno niče u beogradskoj općini Surčin.

Za srbijanske vlasti, predvođene predsjednikom Aleksandrom Vučićem, glavnim zagovornikom projekta, ova je odluka kruna dugogodišnjih napora i snažan poticaj za dovršetak onoga što nazivaju jednim od najvažnijih infrastrukturnih pothvata u zemlji. Domaćinstvo se tumači i kao dio UEFA-ine politike otvaranja velikih europskih pozornica manjim nogometnim sredinama.

Novi dom reprezentacije

Stadion, zamišljen kao novi dom nogometne reprezentacije Srbije, ali i kao višenamjenska arena za klupske utakmice i velike kulturne događaje, tako je i prije dovršetka dobio svoju prvu veliku međunarodnu potvrdu. No put od začetka ideje prije više od desetljeća do njezine realizacije popločen je nizom problema koji bacaju sjenu na cijeli projekt.

Video

Vizija novog stadiona doista je impresivna. Projekt potpisuje poznati španjolski studio Fenwick Iribarren Architects, a objekt će moći primiti 52.241 gledatelja. Dizajn prati najmodernije svjetske trendove, dok mu posebnost daje jedinstvena fasada zamišljena kao “stadion vrt”. Kružnu građevinu promjera 292 metra i visine 54 metra krasit će otvorena čelična konstrukcija s tri terase ispunjene drvećem i grmljem, koje bi trebale djelovati kao svojevrsni zeleni filter i pridonijeti boljoj kvaliteti zraka.

Stadion se gradi u skladu s najvišim standardima UEFA-e i FIFA-e, a nalazi se na strateškoj lokaciji uz autoceste A1 i A2, u neposrednoj blizini beogradske zračne luke Nikola Tesla. Cijeli kompleks dio je šireg projekta u sklopu kojeg se uz stadion grade i paviljoni za svjetsku izložbu EXPO 2027., kao i nova željeznička pruga.

Međutim, financijska i vremenska strana projekta pokazale su se njegovim najslabijim točkama. Prvotne procjene govorile su o trošku od oko 250 milijuna eura, no taj je iznos s godinama narastao na gotovo nevjerojatnih 960 milijuna eura za stadion i prateću infrastrukturu. Cjelokupan projekt financira se isključivo iz državnog proračuna, bez sudjelovanja privatnog kapitala, što je za ovakve projekte u Europi prilično neuobičajeno.

Radovi su svečano započeli 1. svibnja 2024. godine, a prvotni rok za završetak bio je prosinac 2026. Najnovije informacije, međutim, upućuju na odgodu, pa se kao realan termin otvorenja sada spominje početak 2028. godine. Kao razlozi navode se problemi sa stabilizacijom tla, koji zahtijevaju dodatne radove, ali i planirani tromjesečni prekid gradnje tijekom održavanja izložbe EXPO 2027., iz sigurnosnih razloga.

Kontroverze i kritike

Istodobno, projekt prate ozbiljne kontroverze i kritike. Organizacije civilnog društva i dio stručne javnosti upozoravaju na netransparentnost projekta te dovode u pitanje njegovu ekonomsku opravdanost, nazivajući ga i “spomenikom moći”. Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) podnio je kaznenu prijavu protiv ministra financija Siniše Malog zbog sumnje da se dio Nacionalnog stadiona gradio bez potrebne građevinske dozvole. Dodatnu zabrinutost izazivaju mogući ekološki rizici, s obzirom na to da se gradilište nalazi unutar zaštićenog područja vodoizvorišta, zbog čega su podignute i tužbe.

Kritičari upozoravaju na to da bi stadion, jednom kada bude dovršen, mogao postati “bijeli slon”, s procijenjenim godišnjim troškovima održavanja većim od 50 milijuna eura. No čini se da u Srbiji politička moć često nadilazi ekonomsku logiku i zakonske procedure, što za sobom povlači pitanje – hoće li Nacionalni stadion postati ponos nacije ili financijski teret za buduće generacije?

A kada se spominju europska finala, UEFA pod Čeferinovim vodstvom itekako vodi računa o tome da Balkan ne ostane zakinut. Tako će se finale Europske lige 2028. godine igrati u Bukureštu, finale Konferencijske lige 2022. odigrano je u Tirani, a 2024. u Ateni; europski Superkup 2023. održan je u Pireju, a 2017. u Skoplju.

Dva hrvatska stadiona čiji bi kapaciteti zadovoljavali UEFA-ine standarde za održavanje europskih finala, Poljud i Maksimir prije potresa, nikada nisu razmatrana kao potencijalni domaćini. Ljubitelji nogometa u Hrvatskoj o takvom događaju mogu samo sanjati. Nevjerojatno i poražavajuće zvuči podatak da glavni grad Hrvatske neće biti domaćin nijedne utakmice Vatrenih u ovom ciklusu Lige nacija: protiv Engleske igra se u Rijeci, protiv Španjolske u Splitu, a protiv Češke u Osijeku.

Reprezentacija Srbije svoje će tri domaće utakmice u Ligi nacija, protiv Grčke, Nizozemske i Njemačke, igrati na Stadionu Rajko Mitić, domu tamošnjeg prvaka, Crvene zvezde. No približava se dan kada će srpska reprezentacija zaigrati na jednom od najmodernijih europskih stadiona. Dok je hrvatska reprezentacija sudjelovala na četiri od posljednjih pet svjetskih prvenstava i na njima osvojila dvije medalje, Srbija je nastupila na tri SP-a te dvaput zauzela 23., a jednom 29. mjesto.