Bit ćemo heroji, ali sljedeće godine

Jednom Gomes, jednom Cannigia, jednom Hauge, pa jednom vratnica, jednom led.... Ovan put Salpingidis! I tako eto kročimo u peto desetljeće svih Dinampovih euro užasa, prokletstava, tko zna čega. Krasnodar Rora, slavno krilo zadnje velike euro generacije sjetno će opet:

- Samo se nas sjete u prosincu, samo s nama razgovaraju. Molim se svake godine da to jednom prestane, da me novinari ne traže da odlazim u ropotarnicu povijesti.

Nažalost gospon Rora, sudbina će nas opet spojiti negdje u jesen 2011. I opet ćemo slušati kak je Lamza driblal Eintracht, kak je Žoga imal bravure u Leedsu, kak je Zambata skočil na onom bacanju novčića protiv Slovana.

Vahid Halilhodižić je naslijedio Velimira Zajeca nakon što nas je Šerih gotofvo strpao u zatvor. A onda je iz Nyona stigao dar u obliku Gyora. Rušenje Vilarella je pak zapalio svakog čeznutljivog dinamovca. Jel došao taj dan, jel stigla ta noć?

Tideset tisuća gledatelja na zamrznutom Maksimiru je sanjalao, maštalo, vjerovovalo. I bodrilo svoje dečke da napokon skinu taj euro urok nad ovim salbasnim i trošnim stadionom. Nije bilo huligana, nije bilo nereda, nije bilo ni pravih BBB-a da na sjeveru stvore pakao. Dolje led, a nema Satora, Bahnamma, Joe Prpića, Guidarelija. Oni bi se sigurno snašli.

Tomečak je u 26. minuti imato 'taj trenutak, tu prigodu' koja vodi u raj. Bilo je još nekih prigoda, ali Dinamo se sinoć nije uspio prilagoditi, nije pronašao igru, koju je negdje u posljednje vrijeme Vaha izgubio. Hrabrio je sam sebe i momčad. Ali bila je to priča opet bez pokrića.

Što nas čeka? Mamić je rekao, sutra će opet svanuti. A on će vjerojatno prodati Vrsaljka i Sammira, Dinamo opet sljedećeg ljeta neće biti jači. A Dinamov navijač će čekati. Delboy i Rodney bi rekli: U ovo vrijeme sljedeće godine bit ćemo milijuneri. Ah, u Maksimiru bi rekli: bit ćemo heroji, ali sljedeće godine. I tako eto 41 ljeto...