Varaždinac iz Trnovca, 50-godišnji Danijel Hrman, nekadašnji reprezentativac, s lakoćom je odredio tko je, prema njegovu mišljenju, nogometaš godine u Večernjakovoj anketi.
– Sjećam se Modrićevih početaka u HNL-u. Sjećam se kako sam igrao protiv njega i Ćorluke kada su bili u zaprešićkom Interu. S obojicom sam bio suigrač kratko vrijeme u Dinamu, Modrića se sjećam iz klupske menze, gdje smo jeli. Ubrzo sam s Nikom Kranjčarem otišao u Hajduk, a Luka je bio tek došao u Dinamo – rekao je Hrman pa nastavio:
– Luka Modrić izvanserijski je igrač, onaj koji se rodi jednom u sto godina! Gledao sam nekidan utakmicu Cagliari – Milan, u kojoj je Luka bio najbolji igrač s ocjenom 7.7. Gledam ga i ne vjerujem; odakle mu još tolika snaga, tolika energija... Nikada nisam vidio igrača u tim godinama da na terenu izgleda tako dominantno.
Jeste li ikada pomislili da biste mogli igrati profesionalni nogomet do četrdesete?
– Ne! Ma bio sam toliko potrgan da sam jedva čekao kada ću prestati; koljena, Ahilova, disk "izletio"... više nisam znao gdje me sve boli. Zato se najiskrenije divim Modriću, i ne samo ja; divi mu se cijeli svijet! Treba trčati toliko u ovim godinama, toliko trpjeti na terenu...
Vidite li među našim mladim igračima nekoga tko bi mogao dosegnuti Modrićeve visine i slavu, na primjer Gvardiol?
– Gvardiolu su sada 23 godine. Mlad je, a za dosegnuti Modrića treba ti puno, puno sreće, pa i volje, karaktera, da se toliko dugo održiš na takvom nivou. Ja mislim da je Modrić jedan jedini, i da ćemo na jednom takvom igraču i ostati. Bez podcjenjivanja bilo koga.
Što pamtite od svojih nastupa za reprezentaciju, postoji li neki osobiti doživljaj?
– Prvi put bio sam pozvan na dvije prijateljske utakmice u Južnoj Koreji 2001. godine, a osobit doživljaj pamtim iz 2002. uoči utakmice sa Slovenijom. Butina i ja došli smo na okupljanje u Čatež, a prvog smo ugledali Alena Bokšića. Tu su bili i Jarni, Stanić, Prosinečki, Šuker... I kaže meni zafrkant Butina: "J..o te, kaj mi radimo ovdje, pa mi smo pokraj ovih k'o bokci." Za mene, tada igrača Varteksa, bila je nevjerojatna čast biti u društvu tih veličina koje su toliko toga osvojile i toliko toga prošle.
U Ligi za bedaka
Nekada ste bili igrač Dinama i Hajduka, a jedini trofej, naslov prvaka, osvojili ste sa Splićanima prije dvadeset godina...
– Dva su to različita klupska mentaliteta. U Dinamo sam u ljeto 2004. godine došao iz moskovskog Spartaka. I zapravo sam se zeznuo što sam se uopće vratio doma. Mogao sam ići u moskovski Dinamo, jer me on tražio, a ja sam poželio ići kući budući da su se u to vrijeme počeli događati teroristički napadi u Moskvi; Čečenke su se počele dizati u zrak eksplozivnim napravama, čak se to dogodilo dvjesto metara od moga stana! Eh, kad sada razmišljam o tome, pomislim koja sam ja budala, mogao sam još u Rusiji igrati, još nekaj zaraditi... Nažalost, Dinamo u kojemu sam igrao završio je u "ligi za bedaka", pa je u polusezoni najprije Niko Kranjčar prešao iz Dinama u Hajduk, a ja deset dana nakon njega. U Dinamu su me vodili Jurčević, Gračan te kratko Bago i Lončarević.
Po čemu pamtite splitsku epizodu?
– Mogu reći da imam jedno zlato, nakon silnih srebrnih medalja u finalima Kupa s Varteksom. U Hajduku me dočekao trener Blaž Slišković, šampionsku sezonu završio je Štimac, pa je onda došao Ćiro Blažević – prisjeća se Hrman.
Jeste li igrali njegove "slavne" utakmice s Debrecenom u pretkolu Lige prvaka koje su završile s rezultatima 0:3 i 0:5?
– Nisam igrao nijednu od te dvije utakmice, ali bio sam kažnjen sa svim suigračima zbog nezalaganja u njima. Sve su nas bili kaznili! Mislim da su mi ostali dužni oko 40 tisuća eura, ali nisam ih tužio.
Vaš pokojni otac bio je navijač Hajduka. Je li dolazio na vaše utakmice kada ste igrali za Hajduk?
– Gotovo na svaku! Tata je bio toliki hajdukovac da se posvađao s pola sela, a ja sam ga učinio ponosnim kada sam otišao u Hajduk. Sad ću vam ispričati anegdotu. Na dan kada sam potpisao ugovor s Hajdukom u Splitu, išli smo skupa tata i ja u splitski restoran Šumica na večeru. Odjednom se stari diže od stola i odlazi u automobil, u kojemu je držao veliku bilježnicu s tvrdim koricama, a u njoj isječke iz novina, fotografije... stotine novinskih zabilješki o Hajduku! Tata je išao po tu bilježnicu jer je u kutu restorana opazio Ivicu Šurjaka, i on – direktno k njemu! Ja se primim za glavu, "pa kam' ideš, čovječe", a on se, sav u transu, upoznaje sa Šurjakom i pokazuje mu te isječke! Na to Šurjak kaže: "Bože dragi, pa ovo ni ja nemam u svojoj arhivi." Krajem studenog prošle godine u Sarajevu se održavao Svjetski kup u latinoameričkim plesovima. Dopratio sam tamo kćer Stefani i, nažalost, za tri sata morao sam se vratiti – bilo mi je javljeno da mi je preminuo otac. Pitam tada kćer: "Ideš li sa mnom doma ili ostaješ?" Ona kaže: "Plesat ću." I dogodi se to da moja Stefani među predstavnicama 22 zemlje s dva kontinenta osvoji svjetsko zlato! Osvojila ga je za pokojnog dedu. Mlađa, 14-godišnja kći Magdalena bavi se rukometom, igra u varaždinskoj Koki.
Posao je konstanta
Idete li danas na nogometne utakmice u Varaždinu?
– Budući da mi budući zet Karlo Lukman igra za NK Varteks, idem na njihove tekme. Tamo je Dražen Besek trener, a ja 21-godišnjem Karlu malo pomažem savjetima budući da igra na mojoj poziciji, lijevog beka. Isto tako, dobar sam i sa Šafarićem, predsjednikom Vitezom – svim ljudima koji su ostali raditi u NK Varaždinu.
Idete li kada na utakmice Dinama ili reprezentacije?
– Ne, nemam taj običaj. Ali, nedavno sam bio u Maksimiru na utakmici Kupa Lokomotiva – Varteks. Bilo je to prvi put da sam kao gledatelj bio u Maksimiru na zapadnoj tribini; prije toga bio sam na utakmici Dinamo – Partizan još 1997. godine. Tada sam bio na istoku.
Kako vaš autoprijevoznički biznis?
– U tome sam već konstanta, posao je odavno uhodan. Imam četiri kamiona, prevozimo automobilske otpadne gume, najviše od vulkanizera iz Zagreba, do Trnovca gdje se nalazi velika reciklaža. I ja katkad vozim, kada su mi dečki, moji zaposlenici, na godišnjem odmoru. Taj posao naslijedio sam od oca.
Za koga navijate u SuperSport HNL-u?
– Neka se nitko ne naljuti – ni za koga. Meni je drago kada se igra dobar nogomet, sada mi se, na primjer, sviđa kako igra Slaven Belupo, a svim našim klubovima želim da što više igraju europske utakmice i onda navijam za sve njih – zaključio je Danijel Hrman.
Starija kći Stefani osvojila je zlatnu medalju na Svjetskom kupu u latinoameričkim plesovima, a mlađa, Magdalena, igra rukomet u Koki
Četiri nastupa za vatrene, prvak u Splitu
Danijel Hrman rođen je 7. kolovoza 1975. u Varaždinu. Bio je šest godina igrač tadašnjeg Varteksa, potom je kratko vrijeme proveo u moskovskom Spartaku, zatim godinu dana u Dinamu, a od zime 2005. do ljeta 2006. godine bio je igrač Hajduka. S bijelima je 2005. godine osvojio naslov prvaka, ali iste godine izgubio finale Kupa od Rijeke. S Varaždincima je izgubio dva finala Hrvatskog kupa, 1998. i 2002. godine, oba puta od Dinama. Nekada je bio streloviti lijevi bek koji ima i četiri nastupa za A reprezentaciju. Kod izbornika Mirka Jozića 2001. godine nastupio je u dvije prijateljske utakmice s Južnom Korejom te 2002. sa Slovenijom, a kod pokojnog Otta Barića 2003. godine protiv Makedonije u Šibeniku. Nikada nije bio na popisu za veliko natjecanje s reprezentacijom.
Hrmanov izbor
Luka Modrić (Milan) 10
Joško Gvardiol (Manchester City) 9
Ante Budimir (Osasuna) 8
Ivan Perišić (PSV Eindhoven) 7
Petar Sučić (Inter) 6
Mario Pašalić (Atalanta) 5
Luka Vušković (HSV) 4
Andrej Kramarić (Hoffenheim) 3
Josip Šutalo (Ajax) 2
Josip Stanišić (Bayern) 1
Daj izmjenite naslov i napisite da je bio zvijezda Varteksa. Kakav Dinamo i Hajduk.Covjek za oba kluba nije odigral 20 tekmi sveukupno. Veca zvijezda Dinama je onaj Japanac koji ima prek 5 banki i jos aktivno igra