Bio je jedan od najboljih, a onda je dotaknuo dno: 'Ja sam tužni pijanac, iznevjerio sam sam sebe'

Paul Gascoigne, poznatiji kao Gazza, ime je koje u svijetu nogometa izaziva podijeljene osjećaje: divljenje prema neospornom talentu i tugu zbog demona koji su ga pratili izvan terena. Nekada slavljen kao najnadareniji engleski nogometaš svoje generacije, čije su suze na Svjetskom prvenstvu 1990. dirnule svijet, Gascoigneova priča postala je sinonim za borbu s ovisnošću o alkoholu i mentalnim zdravljem. Njegova iskrena ispovijest o životu obilježenom usponima i padovima pruža dubok uvid u kompleksnost slave i ovisnosti. Rođen 1967. u Gatesheadu, Gascoigneov put do zvijezda započeo je u lokalnom Newcastle Unitedu. Njegov sirovi talent, nepredvidljivost i dječački šarm brzo su ga lansirali u orbitu. Prelaskom u Tottenham Hotspur, a kasnije i igranjem za talijanski Lazio te škotski Glasgow Rangers, Gazza je oduševljavao navijače svojim vještinama, driblinzima i nevjerojatnim golovima. Osvojio je FA kup sa Spursima 1991. i bio ključan igrač Rangersa u osvajanju više trofeja.

Vrhunac njegove reprezentativne karijere dogodio se na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine. Njegove igre vodile su Englesku do polufinala, a žuti karton u toj utakmici, koji mu je značio suspenziju za eventualno finale, rezultirao je suzama koje su postale ikoničan trenutak turnira. Za Englesku je upisao 57 nastupa i postigao 10 golova, a mnogi vjeruju da bi, da nije bilo ozljeda i problema izvan terena, dosegao i 100 nastupa. Tadašnji izbornik Bobby Robson opisao ga je kao "šašavog kao četka", prepoznavši njegovu nepredvidivu prirodu. No, ispod površine Gazze kao nogometnog zabavljača krila se mračnija priča. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno tragedijama i financijskim poteškoćama. Prva ovisnost koja ga je zahvatila bila je kocka, zbog koje je čak pribjegavao krađama. Alkohol je bio prisutan tijekom cijele karijere, kao i problemi s prejedanjem i povraćanjem (bulimija) kako bi održao formu.

Njegov raskalašeni životni stil i javni incidenti, poput zloglasne "Zubarske stolice" u Hong Kongu uoči Eura 1996., gdje su igrači snimljeni kako im se alkohol lijeva u grlo, postajali su sve češći. Problemi s alkoholom, kondicijom i ponašanjem kulminirali su izostavljanjem s popisa za Svjetsko prvenstvo 1998., što je navodno rezultiralo demoliranjem hotelske sobe i označilo početak strmoglavog pada. Nakon završetka igračke karijere 2004. godine, Gascoigneov život ušao je u silaznu putanju. Borba s alkoholizmom postala je javna i brutalna. Prošao je kroz rehabilitacije najmanje sedam puta, uključujući boravke u poznatoj klinici Priory te centrima u SAD-u. Unatoč kratkim periodima trijeznosti, relapsi su bili česti i teški. Njegovi problemi nisu bili samo s alkoholom. Dijagnosticiran mu je bipolarni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) i depresija. Alkohol je, kako je sam priznao, bio način samoliječenja, kratkoročno ublažavajući tjeskobu i maniju, ali dugoročno pogoršavajući stanje. Više puta je prisilno hospitaliziran prema Zakonu o mentalnom zdravlju radi vlastite sigurnosti. Uhićenja zbog vožnje u pijanom stanju i nasilničkog ponašanja postala su učestala. Priznao je i korištenje kokaina.

U očajničkim pokušajima da prestane piti, podvrgnuo se ekstremnim mjerama, uključujući operaciju ugradnje peleta u želudac (vjerojatno na bazi disulfirama ili naltreksona), koja ga je koštala oko 23.000 eura, a trebala je izazvati mučninu pri konzumaciji alkohola. Posljednjih godina, Gascoigne (57) je bio brutalno iskren o svojoj kontinuiranoj borbi. U nedavnom intervjuu za podcast "High Performance", otkrio je da trenutno živi u gostinjskoj sobi svoje agentice Katie Davies u Pooleu na južnoj obali Engleske i da je ponovno počeo odlaziti na sastanke Anonimnih Alkoholičara.

"Nekad sam bio sretan pijanac. Više nisam. Ja sam tužni pijanac", rekao je Gazza. "Ne izlazim piti, pijem kod kuće. Ako želim loš dan, samo odem u pub. Ako želim dobar dan, uzmem štap za pecanje i idem na ribolov." Priznaje da problem nije samo piće, već posljedice – deseci propuštenih poziva i poruka na telefonu koji signaliziraju nevolju. Reflektirajući o prošlosti, kaže: "Mislim da nisam iznevjerio nijednog menadžera, igrače ili navijače. Ako sam ikoga iznevjerio, to sam bio ja. Ali više s aspekta pića, nakon što sam završio s igranjem." Priznaje da će "uvijek biti alkoholičar", ali da sada pokušava ne kriviti druge, što je bio dio njegovog procesa oporavka kroz 12 koraka. Umjesto alkohola, sada pije ogromne količine kave, ponekad i 15 šalica dnevno. Unatoč svemu, Gascoigne ne odustaje. "Nikad se nisam predao. Mislim da ću se predati tek kad budem u drvenom sanduku. Osim toga, nastavit ću se boriti."

FOTO Pogledajte kakve automobile ima Nikola Jokić! Ove jurilice vrijede miilijune