Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine bez poraza je završila ovaj neuobičajeno dug ciklus reprezentacijskih utakmica, s dvije pobjede i dva remija u Ligi B Lige nacija. Momčad Sergeja Barbareza ostvarila je pobjede protiv Rumunjske (4:2) i Poljske (1:0) te remije protiv Poljske (0:0) i Švedske (1:1) pa s osam osvojenih bodova trenutačno zauzima drugo mjesto, iza prvoplasirane Švedske, koja ima deset bodova. Ususret grupnoj fazi Bosna i Hercegovina bila je najslabije rangirana reprezentacija skupine prema FIF-inoj ljestvici (61.), a ispred naših susjeda bili su Poljska (36.), Švedska (37.) i Rumunjska (52.).
Nevjerojatan broj problema
Kada se ranije ove godine plasirala na Svjetsko prvenstvo senzacionalno izbacivši Wales i Italiju u doigravanju, ali i kada je na samom turniru prvi put u svojoj povijesti dosegnula nokaut-fazu, puno se pričalo o rekonstrukciji reprezentacije pod vodstvom Barbareza. Slobodni pad, kako je to slikovito opisao direktor reprezentacije Emir Spahić, trajao je gotovo cijelo desetljeće, budući da su i Savez i reprezentacija živjeli na “lovorikama” reprezentacije koja je 2014. godine ostvarila prvi plasman na Svjetsko prvenstvo.
– Nakon mjesec dana shvatili smo gdje smo zapravo došli. Postalo je jasno koliko problema postoji, koliko je stvari nedorečeno i koliko toga nedostaje. U hodu smo počeli sastavljati tim i točno smo uočili što nam nedostaje. Kada smo krenuli rješavati stvari, otkrili smo nevjerojatan broj problema. Nalazili smo se u slobodnom padu sedam-osam godina. To je strašno. Živjeli smo na starim zaslugama sa Svjetskog prvenstva, ali to je bio potpuno pogrešan način razmišljanja. Tek sada to jasno vidim. Posebno sada, kada sam u kancelariji, a ne više na terenu – rekao je u intervjuu za Klix.ba Spahić, koji je na poziciju direktora došao u travnju 2024. godine, baš kao i Barbarez na poziciju izbornika.
Taj spomenuti pad najviše se očitovao u razdoblju od 2019. do 2024. godine. Naime, od 2011. do 2017. godine Bosna i Hercegovina kontinuirano se na Fifinoj ljestvici držala među 30 najboljih reprezentacija svijeta, a u tom je razdoblju pala ispod 70. mjesta. Reprezentaciju BiH u tih pet godina vodilo je pet različitih izbornika, a samo jedan, Ivajlo Petev, vodio ju je u više od osam utakmica. Dušan Bajević u osam je utakmica ostao bez ijedne pobjede, Faruk Hadžibegić ostvario je jednu pobjedu u mandatu od tek četiri utakmice, Meho Kodro imao je mandat od samo dva susreta, dok je sve zaključeno katastrofalnim mandatom Save Miloševića u pet utakmica, s tek jednom pobjedom i teškim porazima od Luksemburga (1:4) i Portugala (0:5). Ne bi bilo pretjerano reći da je reprezentacija Bosne i Hercegovine postala “kanta za napucavanje”.
Ni početak Barbarezova mandata nije izgledao bolje. U prvih osam dvoboja pod Barbarezom reprezentacija nije znala za pobjedu, uz dva remija, šest poraza i katastrofalnu gol-razliku 4:21. U tom nizu dogodio se i danas već kultni poraz 0:7 protiv Njemačke. Iako je javnost tada gotovo jednoglasno tražila smjenu, u Savezu su vidjeli da je Barbarez spreman provesti velike i važne promjene pa je nakon uvodnog razdoblja upoznavanja sa situacijom ipak dobio priliku provesti ih.
Cijeli niz promjena
A promjene su se odnosile na širenje stručnog stožera, izostavljanje igrača koji imaju problem s ponašanjem i pristupom (primjer je poznati slučaj Anela Ahmedhodžića), stavljanje fokusa na fizičke kapacitete i disciplinu igrača, ozbiljnije praćenje igrača iz mlađih selekcija te znatno veći fokus na nogometaše iz dijaspore. U prvih godinu dana Barbarezova mandata čak je 16 novih igrača debitiralo za reprezentaciju, među kojima su i današnji nositelji A selekcije Tarik Muharemović, Esmir Bajraktarević, Nikola Katić i Armin Gigović.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine zapravo ni u onim svojim najcrnjim rezultatskim danima nije prestala imati kvalitetan bazen igrača. Problem je bio u nemarnom vođenju selekcije, manjku jasnog plana i jasne hijerarhije. Sada, kada je taj problem riješen, BiH više nije ni blizu one “kante za napucavanje”, nego je respektabilna reprezentacija koja uistinu može igrati protiv svakoga, pa čak i nakon umirovljenja legendarnog Edina Džeke. Eto što sustavan rad može učiniti.