Ante Vučkov bio je skuplji i od Gerda Müllera

Ivica Olić bit će peti hrvatski nogometaš u Bayernu, ali ne i naš prvi napadač u najvećem njemačkom klubu. Rijetki znaju da je prije 44 godine za Bayern potpisao Ante Vučkov (r. 1938. godine), tada centarfor zagrebačke Trešnjevke, čovjek koji nikada nije igrao za reprezentaciju, ni Dinamo i Hajduk, a ipak ga pamte u Bundesligi.

Prijelom kao Eduardov
Ante Vučkov danas živi u rodnome Biogradu, u svijetu uspomena, nezainteresiran za domaći nogomet, ali dobro upućen u Bundesligu.

- Da, ja sam bio prvi Hrvat u Bayernu. U Hrvatskoj to većina ne zna, ali me zato pamte i cijene Nijemci. I danas šalju mi moje fotografije s povratnicom, tražeći samo moj potpis na poleđini. Stotinjak ih ispišem svake godine, najviše u blagdansko doba potkraj godine - priča Ante Vučkov.

Kako ste uopće iz Trešnjevke došli do Bayerna?
- Trebao sam ići u Stuttgart, već sam i bio tamo, a onda me moj menadžer Ante Dujmić ponudio Bayernu, tadašnjem direktoru Schwanu. On je ponudio ugovor kakav se ne odbija.

Sad dolazi najzanimljiviji dio priče: Ante Vučkov bio je u to vrijeme, 1965. godine, najskuplji igrač Bayerna, iako nam visinu ugovora nije želio otkriti!

- U prvoj bundesligaškoj utakmici protiv Berlina dao sam gol, u drugoj, u Karslruheu, još jedan i to je bio kraj. Na toj utakmici suparnički igrač slomio mi je nogu. Bio je to otvoreni prijelom, nešto slično kao Eduardov.

Svjedok toga događaja, menadžer Ante Dujmić, kaže kako je to bio najstravičniji prijelom na njemačkim travnjacima. Stopalo je visjelo na tankoj niti. A Dujmić otkriva ono što Vučkov skriva: Ante je imao mjesečnu plaću 16.000 njemačkih maraka, više od Franza Beckenbauera, Gerda Müllera i Seppa Maiera! Toliko je primao do isteka ugovora 1967. godine.

Oporavak je trajao mjesecima, dovoljno da izgubi poziciju u momčadi. Vučkov, koji nakon teške ozljede više nije bio isti igrač, imao je 28 godina, a Gerd Müller bio je zvijezda u usponu.

Ante je tek povremeno ulazio u prvu momčad, a bio je među osvajačima kupa 1966. godine.

I sad prijatelj s Kaiserom
- Bio sam omiljen među suigračima. Iako smo bili konkurenti, s Gerdom sam bio prijatelj, kao i s Franzom Beckenbauerom. Kad god odem u klub, on me primi, prisjetimo se starih vremena.

U Bayernu i te kako drže do svojih bivših igrača. Kako to da nikada niste bili u reprezentaciji?

- Nisam volio stegu. Odbio sam poziv izbornika Ruševljanina za Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine, jer bih morao biti u režimu, a bio sam pušač, volio sam popiti, zabaviti se. U Bayernu sam na to ipak pazio, ondje sam bio discipliniran.