Spoj riznice vrijednih knjiga i galerije umjetnina

Otvaranje novih ili obnovljenih knjižnica od nacionalnog značenja u Hrvatskoj ne prestaje. U prosincu je otvorena nova zgrada Sveučilišne knjižnice u Splitu sa oko 430.000 svezaka, u ožujku nova zgrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu sa 600.000 svezaka, a u srijedu je i HAZU u strogom središtu Zagreba otvorila svoju knjižnicu sa 400.000 svezaka.

Država je Akademiji uz poneku protuuslugu (ustupanje zgrade u Demetrovoj ulici) darovala zgradu Kemijskog zavoda koja se nalazi u blizini Akademijine zgrade, a koju je svojedobno projektirao Herman Bollé. HAZU je tako dobila moderno uređenu zgradu s tri etaže, ali i knjižnicu otvorenog tipa u kojoj će potencijalni korisnici moći naći i brojne raritetne knjige na hrvatskom i stranim jezicima.

Knjižnica Akademije zapravo nastaje još 1861. godine kad je utemeljena JAZU i kad odvjetnik Adalbert Schauff daruje Strossmayerovoj vizionarskoj instituciji 600 knjiga. Sedam godina poslije Akademija otkupljuje privatnu knjižnicu Ivana Kukuljevića Sakcinskog koja sadrži 10.000 svezaka (a od toga 20 inkunabula).

Među njima se nalaze i neka od najdragocjenijih izdanja kao što je Misal po zakonu rimskog dvora iz 1483. godine, djela Marka Marulića i Matije Vlačića Ilirika ili pak rječnici Belostenca, Daničića, Drobnića, Habdelića...

Od sredine 19. stoljeća do danas Akademijina knjižnica intenzivno raste. Danas posjeduje Zoranićeve “Planine” iz 1569. godine, i to jedini poznati sačuvani primjerak na svijetu. Tu je i Vlačićeva zbirka Flaciana sa 69 naslova, ali i najstarije knjige tiskane u Zagrebu poput “Sermo funebris” Pavla Češkovića iz 1690. ili pak “Szobottni kinch Blasene Devicze Marie” Pala Esterhazyja iz 1696. godine.

A zdanje knjižnice je i svojevrsna galerija koju krase djela Vilima Svečnjaka, Nikole Reisera, Nives Kavurić-Kurtović i Borisa Bućana. No središnje mjesto ipak je zasluženo pripalo Krleži vehementne kiparice Marije Ujević-Galetović.