'Slučaj Buble' ili politika i realnost

Do prije nekoliko dana široj javnosti potpuno nepoznati dr. Tonći Buble, inače već godinama šef odjela za lijekove u HZZO-u, postao je osoba zdravstvenog sektora koju se najviše razapinjalo, a njime se već dva dana bavi i državna politika. Netaktična i nepažljiva Bublina izjava da, "na žalost, neki pacijenti moraju i umrijeti" zazvučala je s televizijskog ekrana doista šokantno, neetično, nehumano, vjerojatno i njemu samome.

Jer zadatak je liječnika, pa i onih u zdravstvenoj administraciji, da za bolesnoga čovjeka učini sve što je moguće da živi, a ne da umre. Iako kod teških bolesnika, svi to znamo, kada dođe do terminalne faze bolesti, ni najbolji liječnici ni najskuplji lijekovi ne mogu biti spasonosni.

Upravo je to Buble rekao glasno i otvoreno pred novinarima, ali, jednostavno rečeno, nije pazio kako govori. I zato ga kažnjava politika, čiji aktivni i iskusni sudionici pred javnošću znaju dobro vagati svoje riječi, znaju što treba poručiti, kako nastupiti  i oni na vlasti i oni u oporbi.

Vlasti je učinjena šteta jer ne može dopustiti da zaposlenik zdravstvenog osiguranja u bilo kojem kontekstu kaže kako u ovakvom zdravstvenom sustavu pacijenti umiru, a oporba je takvo što jedva dočekala jer, eto, sada imaju i dokaz da ova vlast bolesnicima uskraćuje skupe lijekove koji se u pravilu koriste u terapiji teških bolesti.

Istina, ministar Darko Milinović u fond za skupe lijekove rebalansom proračuna "ubacio" je još 50 milijuna kuna pa taj fond ukupno raspolaže u ovoj godini s 250 milijuna kuna. Lani je iz toga fonda potrošeno lijekova u vrijednosti 386 milijuna kuna. Račun je jasan.

No, nijedan ministar zdravstva ne bi zbog toga rekao da će se bilo kome potreban lijek uskratiti. Nego, kao što je to učinio i Milinović  skupi lijekovi bit će dostupni svima kojima trebaju. To je politika, a stvarni problemi, mogućnosti i nada često ostaju unutar bolničkih zidova.