Sjaj i bijeda Maestra

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić sa suradnicima i ravnateljem policije prije dvije godine, u lipnju 2007. godine, slavodobitno je predstavio veliki zajednički uspjeh u suzbijanju korupcije, aferu koju su nazvali Maestro. Ime je došlo od hobija kojim se bavio potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, pjevanja kancona pod umjetničkim imenom Matanova.

Na tu objavu nadovezali su se mnogi, među njima i predsjednik Mesić, očekujući da će zbor od tri tenora – potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju – dobiti i dirigenta, nekoga po položaju iznad trojice do tada u široj javnosti anonimnih zaposlenika. Nakon nekog vremena bilo je jasno da priča ne ide ni dalje ni više, da se ministri iz Vlade koji su bili zaduženi za Fond uopće ne spominju, a nitko nije ni spominjao eventualnu politički odgovornost ministara koji su morali voditi računa o tome kako Fond radi.

Nakon toga, u posebnom postupku oslobođen je jedan od trojice potpredsjednika, Ivan Gotovac, a nakon jučerašnje presude čini se da je sve spalo na solo-pjevača, Josipa Matanovića. On je, doduše, kažnjen relativno visokom kaznom od 11 godina zatvora za tri kaznena djela, no pola Uskokove optužnice na sudu je palo. Bit će zaista zanimljivo vidjeti i kako će Vrhovni sud ocijeniti presude ostalima, posebno onu kojom je Robert Peša osuđen na dvije godine zatvora zbog obećanja da će dobiti 200 tisuća eura i težinu dokaza za to djelo.

Osječki profesor Mane Medić oslobođen je krivnje da se okoristio jer nije plaćao naknadu za korištenje zgrada nekadašnje kragujevačkog odmarališta na moru. Možda je najzanimljivije to što je sutkinja citirala izjavu jednog svjedoka koji je tvrdio da je Medić vjerojatno i na šteti u tom poslu, jer je uložio novac u zgrade koje nisu njegove, bez jamstva da će ih dulje vrijeme koristiti.

Ostaje na kraju osjećaj da je gospodarski kriminalitet nešto s čim se vrlo teško nositi, teško ga je otkriti, teško i dokazivati, teško razaznati kad netko dobiva na štetu države, a kad će vjerojatno izgubiti novac, kao u slučaju Mane Medića. No, to nije nemoguće, pa je možda najveće razočaranje nakon svega što se češljanjem cijele dokumentacije Fonda za privatizaciju nije uspjelo doći do drugih spornih poslova.

Hrvatsku je javnost nemoguće uvjeriti da takvih poslova nije bilo i da je sve ostalo samo na poslu koji je organizirao Uskokov pouzdanik Joško Kuzmanić i koji je snimljen na amaterskim, ali izvanredno zanimljivim videozapisima. Kao da je uspjeh u hvatanju Matanovića na djelu zaustavio ambicije na otkrivanju korupcije na visokoj razini...