Često nas čitatelji Vrta pitaju o zaštiti, a, uz ostalo, i o
razlikama u načinu djelovanja kontaktnih (protektivnih) i sistemičnih
(kurativnih) fungicida te o njihovu idealnu mjestu u programu
zaštite vinove loze kroz fenofaze razvitka.
Osnovna je razlika između tih dviju skupina u tome što
sistemični fungicidi, nakon primjene, ulaze u biljku i prekidaju već
započeti razvitak bolesti unutar zaraženih organa, a kontaktni
fungicidi ne ulaze u biljku već čine zaštitni sloj na
biljnoj površini sprečavajući bolesti (infekciju).
Sistemični fungicidi djeluju kurativno
(terapeutski) liječe bolest, a za razliku od njih kontaktni
djeluju preventivno (onemogućuju bolest).
Sistemični fungicidi u praksi manje ovise o pravodobnoj primjeni, nisu
podložni ispiranju ni utjecaju sunčeva svjetla, a djelomično se
premještaju i u novoizrasle izboje.
Stoga se rabe u većim vremenskim razmacima. Pružaju sigurnu
zaštitu i pri lošijoj
primjeni (lošijoj pokrovnosti).
Međutim, sistemični fungicidi uzrokuju otpornost parazitskih gljivica,
pa se primjenjuju 2-3 puta tijekom vegetacije.
Radi usporavanja razvitka otpornosti patogena, sistemične fungicide
proizvođači najčešće formuliraju kao kombinirane
sistemično-kontaktne pripravke, čime se ujedno postiže dvostruk učinak
na gljivice uzročnike bolesti.
Sistemični se fungicidi prema načinu 'kretanja' u biljci dijele na
lokosistemične i sistemične u užem smislu.
Lokosistemični fungicidi u tretiranoj biljci djeluju na mjestu
primjene prodiru u organe ili dijelove organa koji su s
primijenjenim fungicidom došli u kontakt.
Zapravo, lokosistemici nisu sistemici u pravom smislu riječi jer se ne
translociraju kroz cijelu biljku već samo na mjestu kontakta
'dubinski'. Taj tip fungicida najčešće se rabi u suzbijanju
uzročnika krastavosti jabuke i kruške, jer gljivica pri
infekciji ne prodire duboko u tkivo nego se širi
subkutikularno (između kutikule i epiderme).
Sistemične fungicide u užem smislu biljka nakon primjene upije
(apsorbira) i dalje ih translocira kroz netretirane biljne organe koji
transpiriraju (imaju funkcionalne puči).
Tipični su predstavnici RIDOMIL GOLD MZ 68 WP i FORUM STAR.
Funkcionalne puči nemaju jako mladi listići (npr. vinove loze) pa je u
toj ranoj fenofazi opravdana
primjena kontaktnih (preventivnih) fungicida. U praksi se često rabe
sistemici koji mijenjajući metabolizam stanice domaćina povisuju
mehaničku ili biokemijsku otpornost na gljivicu uzročnika bolesti (npr.
RIVAL).
Pravila u zaštiti vinove loze
* Od fenofaze pojave listića do pred cvatnju (D-G) rabe se KONTAKTNI
pripravci (slabija bujnost vinove loze dopušta kvalitetno
pokrivanje svih biljnih dijelova, puči nisu potpuno aktivne za primjenu
sistemika, brzi porast mladice i loze može se zaštititi
jedino stalnom primjenom jefinijih-kontaktnih pripravaka).
* Od fenofaze – početak cvatnje – do pred
zatvaranje grozda (H-K) rabe se SISTEMIČNI pripravci (pojačana bujnost
vinove loze traži primjenu mobilnih-sistemičnih fungicida, razdoblje
cvatnje zahtijeva mir u primjeni fungicida, a
sistemici primijenjeni tik u početku cvatnje pružaju sigurnu
zaštitu kroz cijelu cvatnju, zaštićuju
novoizrasle mladice i listiće...).
* Od fenofaze zatvaranja grozda do šaranja (K-L) rabe se
KONTAKTNI pripravci, osim za sivu plijesan (bakreni imaju prednost,
plamenjača je manje opasna, pepelnica se može suzbiti kontaktno..).