Irski bend Sprints u posljednjih je nekoliko godina izrastao u jedno od najuzbudljivijih imena europske alternativne scene. Dublinski četverac koji čine Karla Chubb, Sam McCann, Jack Callan i Zac Stephenson osnovan je prije sedam godina, a pažnju publike i kritike privukli su sirovom energijom i kombinacijom punka, post-punka i indie rocka. Nakon niza zapaženih EP izdanja, 2024. godine objavili su hvaljeni debitantski album Letter to Self, a već lani uslijedio je i drugi album All That Is Over, kojim su dodatno učvrstili svoj status benda u usponu. Publika INmusic festivala im nije nepoznata. Prije dvije godine nastupili su na Hidden Stageu, gdje su oduševili i stekli reputaciju “skrivenog blaga”. Ove godine vratili su se na velika vrata, nastupivši na Main Stageu i još jednom potvrdili svoju snagu kao iznimno uvjerljiv live bend. Uoči tog nastupa razgovarali smo s članovima benda, Samom McCannom i Zacom Stephensonom.
Prije dvije godine svirali ste na Hidden Stageu na festivalu. Što pamtite iz tog nastupa?
Sam: Sjećam se da smo mislili kako nitko neće doći na naš nastup jer prije toga nikad nismo svirali u Hrvatskoj. Na kraju je bilo krcato i publika je bila stvarno, stvarno odlična. Bilo je nevjerojatno. Mislim da je to bio jedan od najboljih koncerata koje smo odsvirali tog ljeta. Definitivno.
Da, dosta ljudi je tada govorilo da ste bili pravo skriveno blago.
Sam: Lijepo je to čuti. Da, da.
Od tada se puno toga promijenilo. Sada svirate na glavnoj pozornici.
Sam: Da, baš je super svirati na main stageu, uz bendove poput The Flaming Lips i Gorillaz. To je zapravo prirodan korak naprijed. Nadam se da ćemo imati jednako dobar nastup kao na Hidden Stageu. Sviranje na otvorenom je ipak drugačije nego u šatoru, malo je teže stvoriti atmosferu, ali nadam se da će biti odlično.
Kako vam se sviđa festival? Jeste li gledali Jacka Whitea?
Zac: Baš sam se veselio festivalu jer obožavam Jacka Whitea, a nikad ga prije nisam gledao uživo. No sinoć smo stigli, a soba u hotelu nije bila spremna još dva sata pa smo otišli u bar pokraj. Spavali smo možda tri sata noć prije zbog letova. Oko sedam navečer sam rekao da moram malo odspavati — i probudio sam se u pola dva ujutro. Propustio sam Jacka Whitea.
Sam: Ja sam otišao, poprilično pijan. Bio je odličan.
Da, bio je to sjajan koncert. Jedan od najboljih koje sam doživio.
Sam: On je pravi showman. Baš onako — ide iz pjesme u pjesmu bez stajanja.
Zac: Mislim da je prva pjesma koju sam naučio na gitari bila Seven Nation Army.
Da, to je svima omiljena za sviranje.
Zac: Nije mi najdraža njihova pjesma, ali je ogromna.
Jeste li imali vremena istražiti Hrvatsku, možda Zagreb?
Sam: Prije dvije godine smo imali slobodan dan pa smo razgledali grad, bili u Muzeju prekinutih veza i slično.
Zac: I gledali smo utakmicu Hrvatska – Italija na trgu, s puno ljudi. Bila je odlična utakmica sve do zadnje sekunde kad je Italija izjednačila.
Sam: Da, na kraju su izvukli rezultat. Ali da, Zagreb je predivan grad. Ovaj put nismo imali puno vremena.
Što mislite o hrvatskom nogometu?
Sam: Jako su dobri. Uvijek doguraju daleko na turnirima — finale, polufinale zadnjih godina. Modrić… ima 40 i još uvijek igra. Sjajna momčad.
Da, šteta što Irska više nije na toj razini.
Sam: Imali smo nekad odlične igrače i igrali na turnirima, ali zadnjih 10–15 godina baš i ne…
Recite mi nešto o bendu Sprints. Osnovani ste prije sedam godina, zar ne? I odrasli ste kao prijatelji iz djetinjstva?
Sam: Ja i Jack se znamo iz škole. Karlu sam upoznao tek kad smo već bili u bendu. Zach nam se pridružio prije dvije ili tri godine. Iako se ne znamo svi od djetinjstva, osjećaj je kao da smo odrasli zajedno jer provodimo jako puno vremena skupa.
Je li postojao trenutak kad ste shvatili da bend može biti nešto više od projekta među prijateljima?
Sam: Da, kad smo prvi put bili pušteni na radiju. Nikad prije mi se to nije dogodilo, a bio sam u desetak bendova. Kad se to dogodilo, shvatio sam da je ovo već otišlo dalje od svega prije. I onda samo nastaviš gurati pa vidiš kamo će te odvesti.
Koji su izvođači ili albumi najviše utjecali na vaš zvuk?
Sam: Rekao bih Idles, Sonic Youth, Pixies, uz malo Gilla Banda.
Kako zadržavate sirovu punk energiju, a istovremeno istražujete mračnije i eksperimentalnije elemente u novim pjesmama?
Sam: Uvijek pazimo da zadržimo energiju jer obožavamo svirati uživo, s publikom, mosh pit i sve to. To nam je važno. A što više pišemo, prirodno želimo dodavati nove stvari - novi instrumenti, nove ideje. Kao kad dobiješ novu igračku pa je želiš isprobati.
Kako je danas svirati punk rock 2026.? Sve se dosta promijenilo otkako ste počeli.
Sam: Čini mi se da je danas potrebniji nego ikad. I ne znam sviramo li mi uopće klasični punk — više smo direktni i politični, pa nas ljudi zato tako etiketiraju.
Zac: Ove godine smo imali sjajan odaziv u Americi. Mislim da su gotovo svi koncerti bili rasprodani — osim Los Angelesa. Publika je bila jako angažirana. Turneju smo počeli u Minneapolisu dva dana nakon ubojstva Alexa Prettyja, pa se osjećala napetost i ljudi su tražili prostor za ispušni ventil i izražavanje emocija.
Jeste li zadovoljni drugim albumom koji je izašao prošle godine?
Sam: Zadovoljan sam kako zvuči. Mislim da smo napredovali i čak mi je bolji od prvog. Još mi nije dosadio, što je dobar znak.
Koja vam je omiljena pjesma s albuma?
Zac: Tri, dva, jedan - “Abandon"!
Sam: Stvarno? Da, i meni je super. Zvuči kao uvodna špica neke serije.
Zac: Ili videoigre.
Sam: Netko će je sigurno uskoro iskoristiti.
Kako brzo rastete kao bend? Postoji li neki mit ili zabluda o Sprintsima koju biste htjeli razbiti?
Zac: Ne rastemo brzo - svi smo već odrasli.
Sam: Vjerojatno ljudi misle da smo mlađi nego što jesmo. Svi smo u tridesetima. I, eto, zapravo smo grozni ljudi.
Koji su vam planovi nakon ovog koncerta? Hoćete li imati vremena za istraživanje Hrvatske?
Sam: Sutra idemo u Francusku na festival. Imamo tamo dva slobodna dana.
Zac: 38 stupnjeva u Lyonu.
Sam: Da, ali nadamo se da ćemo se vratiti ovdje sljedeće ili one tamo godine.
Znači nema puno odmora ovog ljeta?
Sam: Imamo malo slobodnog vremena između datuma, bit će dva dana pauze u Francuskoj. Dovoljno za odmor. Moglo bi biti i gore, ne žalimo se.