Život Ivane Plechinger zauvijek se promijenio kada je imala samo 39 godina. Pjevačica, voditeljica i spisateljica tada je doživjela moždani udar, iskustvo koje ju je suočilo s vlastitom smrtnošću, ali i natjeralo da iz temelja promijeni način na koji živi i razmišlja. Danas o tom teškom iskustvu govori otvoreno, ne skrivajući posljedice koje je moždani udar ostavio, ali ni lekcije koje je iz njega izvukla. Kako je jednom priznala, prije udara nije ni pomišljala da bi se nešto takvo moglo dogoditi upravo njoj. "Imala sam moždani. U trideset i devetoj. Rano. Mislila sam da se to događa samo 'starcima' nakon šezdeset i neke. E, pa krivo sam mislila..." prisjetila se Ivana. Posebno je teško prisjećanje na sam trenutak kada je shvatila da se događa nešto ozbiljno. Znala je da se nalazi u vlastitoj kući, no nije znala gdje je. Nije bila svjesna ni da joj suprug spava svega nekoliko metara dalje. Vidno polje bilo joj je smanjeno, a razmišljala je čak o tome kako bi trebala doći do stubišta jer je ondje bolja akustika i odande dozivati supruga. "Ništa me nije boljelo, samo mi je bilo jasno da se nešto gadno dogodilo", ispričala je jednom prilikom. Tek nakon što su joj liječnici rekli dijagnozu, postala je svjesna koliko je situacija bila ozbiljna.
"Tek kad su mi rekli dijagnozu, kad mi je postalo jasno što se dogodilo, pomislila sam: 'Bože dragi, mogla sam umrijeti'", prisjetila se. Posebno ju je pogodilo i iskustvo nakon samog udara. Kako je ispričala, hitno je naručena na magnetsku rezonanciju, ali termin je dobila tek za mjesec dana. Danas otvoreno govori i o tome koliko je cijelo iskustvo bilo teško za njezinu obitelj. Smatra da je njezin otac njezinu bolest posebno teško podnio. "Mislim da je to mojem tati bio najveći udarac. Mislim da ga je to dokrajčilo jer je nekoliko godina nakon toga umro od srčanog udara", rekla je Ivana. Ipak, iz svega što joj se dogodilo pokušala je izvući nešto pozitivno. Moždani udar postao je, kako ga sama opisuje, svojevrsna prekretnica koja ju je natjerala da zastane i preispita vlastiti život. Godinama kasnije, na društvenim se mrežama prisjetila tog događaja i priznala da ju je upravo moždani udar natjerao da promijeni sebe i okolinu u kojoj živi. "Prije točno 10 godina preživjela sam moždani udar. Danas slavim život, sretna što sam ostala na ovome svijetu svojoj djeci i mužu, zahvalna što me udar udario dovoljno jako da u sebi i oko sebe promijenim sve", napisala je Ivana.
Shvatila je, kaže, da ju je dotadašnji način života i razmišljanja doveo gotovo do samouništenja. Nakon toga počela je drukčije gledati na vlastite prioritete, zdravlje, stres i odnose s ljudima. "Da shvatim da je način na koji sam živjela i razmišljala doveo gotovo do samouništenja, da shvatim da je JEDINO važno da sam sretna, zahvalna i da ta moja sreća i zahvalnost u moj život privlače još toliko novih prilika za sreću i zahvalnost", poručila je. Ivana danas posebno upozorava na stres i način života koji nas može iscrpljivati. Smatra da ljudi često previše energije troše na strah, negativne informacije i odnose koji im ne donose dobro. "Čuvajte se stresa, ljudi dragi", poručila je, savjetujući drugima da izbjegavaju sve ono što ih nepotrebno plaši, od negativnih vijesti do ljudi koji ih emocionalno iscrpljuju i odnosa u kojima više nema ljubavi. Nakon vlastitog iskustva promijenila je i odnos prema svakodnevici. Naglašava važnost kretanja, zdrave prehrane, zahvalnosti i pozitivnijeg pogleda na život. Iako priznaje da je moždani udar ostavio posljedice, danas sebe opisuje kao sretniju, zdraviju i mudriju osobu.
"Preživjela sam. Imam posljedice. Sad sam u glavu udarena i malo više nego prije. Ali tu sam, dobro sam, sretnija, zdravija i pametnija, znam kako da mi se to više nikada ne dogodi", napisala je jednom. Za Ivanu je najvažnija lekcija koju je izvukla iz svega što joj se dogodilo spoznaja da se život ne bi trebao odgađati. Smatra da ne treba čekati da nas neka velika životna situacija natjera na promjene. "Ne morate i vi doživjeti ovo što sam doživjela ja kako biste živjeli mudrije i sretnije", poručila je. Danas su joj, uz sve što je naučila kroz vlastito iskustvo, najveća podrška suprug Bruno i njihovi sinovi.
Svakome,pa tako I Ivani kvalitetan I konacan oporavak.Uzivaj u zivotu , Ivana